Na kraju svake političke utakmice, svjetla reflektora su, po navadi uvriježene medijske logike, usmjerena u pobjednike. Oni dobivaju udarne prostore za intervjue, preispituje se njihova politika i analiziraju njihovi strateški planovi. Poraženima u medijima ostaju mrvice. Redakcija “Spektra” odlučila se za drukčiji pristup. Nakon pobjede Radimira Čačića u utrci za novoga predsjednika HNS-a, objavljujemo intervju s njegovim protukandidatom Antunom Kapraljevićem, u kojemu on otkriva stvarne razloge svojeg razlaza s politikom novog šefa narodnjaka i iznosi do sada najoštrije optužbe na račun Radimira Čačića i Vesne Pusić.
Zašto ste se uopće kandidirali za predsjednika HNS-a? Čačić je od početka utrke bio glavni favorit…
Točno, Čačić je od početka do kraja bio favorit. Istina je da me borba s vjetrenjačama privlači kao sport, a kad se pogleda dugoročno, te vjetrenjače ipak izgube bitku. Pa makar bile i najbolji poduzetnici na području bivše Jugoslavije. U bitku za predsjednika HNS-a ušao sam jer sam ocijenio da je stranci potrebno drukčije rukovođenje, otvorenije prema svim članovima. Kao i drukčiji način rada u kojem bi se u hijerarhiji napredovalo vlastitom pameću i vlastitim stavovima, a ne samo kao klon dvojca na čelu. Mislim da taj rezon još uvijek stoji.
Jeste li doista mislili da možete pobijediti?
Iskreno, zaista sam mislio da u HNS-u postoji dovoljna kritična masa nezadovoljstva i načinom rada i rezultatima da protukandidat s potpuno novom koncepcijom organizacije stranke i političkog djelovanja u centru ne kao prirepak SDP-u, ali još manje kao sigurna potpora HDZ-u ima realne šanse dobiti izbore ili, u najmanju ruku, dovoljan broj glasova na Saboru stranke da se autoritarnom vodstvu uputi poruka da tako više ne ide. Nažalost, čini se da sam bio u krivu. A sve što sam rekao i na Saboru i prije njega, ostvarilo se, čak i crnje od mojih prognoza, samo dva dana nakon Sabora. Čuveni dvojac u izgleda potpuno privatiziranoj tvrtki koju još uvijek nazivaju strankom uspio je u dva dana napraviti toliko političkih pogrešaka da bi i najzatucanijem političkom paru u najzabitijem kraju Tunguzije za to trebalo barem godinu dana. Ljudi su očito talentirani.
Vi i Čačić se razlikujete u shvaćanju unutarstranačke demokracije, no dijelite ideju o strateškom pozicioniranju HNS-a, jednako udaljenog i od SDP-a i od HDZ-a…
Nekolicina nas u Saboru u prošlom mandatu u praksi je provodila ideju ekvidistance tijekom posljednje tri godine mandata. Nasuprot jasno izraženome mišljenju, stavu i istupima naše bivše predsjednice, koja se za vrijeme Račana, bez iznimke, po svakom pitanju, konzultirala s njim. Nismo prihvaćali njezinu odanost takvoj vrsti lijevih ideja i to nas je, među ostalim, koštalo – nekog mjesta na listi, nekog smjene u novinama. Kad mi ta ista osoba danas prodaje koaliciju s HDZ-om kao sasvim logičan i normalan potez, onda kroz to jasno vidim mjesto jedino ministrice vanjskih poslova. I ništa drugo. Uostalom, čitava naša predizborna kampanja za parlamentarne izbore tako je izgledala – dajte nam premijera i ministricu vanjskih poslova i k vragu s načelima i programima. Oni su, načela i programi, očito samo mamac za naivne. Osim toga, po mojemu mišljenju, ekvidistanca znači da smo jednako blizu SDP-u i HDZ-u. Ne jednako daleko. Ako ćemo, a naš je novi predsjednik tome poslovično sklon, dijeliti šamare SDP-u kad se hoćemo “skompati” s HDZ-om i obrnuto, završit ćemo razbijena nosa, i to ne prvi put.
Hoće li takva politika ekvidistance odbiti birače HNS-a?
Ne, ne mislim da takav stav odbija birače, ako se jasno definira da HNS može i hoće sudjelovati samo u poštenoj i sposobnoj vladi. Sanaderova to nije i neće tako skoro ni biti. Floskule da ćemo ući u baš svaku vladu koja jamči provođenje i naših programa i projekata, samo je zamagljivanje želje da se u zadnjoj političkoj rundi, a Čačiću i Pusićki to jest zadnja politička runda, zgrabi što se zgrabiti dade. Takve prozirne laži sasvim sigurno odbijaju svakog pametnog čovjeka, a posebno birače HNS-a koji nisu skloni glasovanju za nekog tko ih nije uvjerio da zna što radi i da je to što radi pošteno.
Čačića je zbog repozicioniranja HNS-a ovih dana oštro kritizirao i predsjednik Republike Stjepan Mesić…
Mesić ima pravo na svoj politički stav. Meni je žao što je, vraćajući iskaznicu, praktički prestao bilo kakav njegov kontakt s HNS-om. Mislim da je taj kontakt mogao biti puno bolji i nadam se da će nakon prestanka mandata ponovno uzeti iskaznicu naše stranke.
Tko je, po Vašemu mišljenju, lider oporbe: Milanović, Čačić ili Mesić?
Strana mi je ovakva koncepcija liderstva. Mislim da nikome više u ovoj zemlji nije potreban surogat oca nacije, strica opozicije ili kuma vlasti. Imali smo druga Tita, pa smo imali gospodina Franju, pa bi bilo dosta. Mislim da je vrijeme da se politikom bave normalni ljudi, ne brončani spomenici, i to posebno ako su u opoziciji.
Je li Sanader “kupio” HNS pozicijom lidera Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU-om? Pripada li to mjesto SDP-u kao najjačoj oporbenoj stranci?
Sanader nije kupio HNS. Sanader nije kupio niti jednog čovjeka u HNS-u i izvan njega kojeg cijenim i kojeg smatram vrijednim političkog i drugog promišljanja. Ako je nekog Sanader kupio ovim ili onim mjestom, onda to govori o razini tog čovjeka, ili žene.
Može li HNS nestati s političke scene nakon koketiranja s HDZ-om?
HNS s političke scene može izbrisati samo HNS, ne HDZ niti bilo kakvo koketiranje. Ako se u postupak donošenja strateških odluka u stranci uključi dovoljan broj ljudi koji nešto misle o takvim odlukama, opasnosti nema. Nažalost, već smo jednom postali “lideri lijevog centra” jednom rečenicom predsjednika našeg Središnjeg odbora, bez ikakve prethodne rasprave u stranci, pa je moguće i da sada postanemo partnerima HDZ-u takvom jednom rečenicom. Ako do toga dođe, a iskreno se nadam da neće, to bi zaista moglo označiti početak kraja.
Smatrate li da je Čačić spreman ući u koaliciju s HDZ-om ako mu to Sanader ponudi?
Zaista ne znam, morat ćete to pitati njega, ali onaj tko danas uđe s ovim i ovakvim Sanaderom u koaliciju, teško takvu koaliciju može preživjeti. Jer, kao što kaže narodna poslovica, s vragom tikve saditi možda je zabavan posao, možda i unosan, ali te se tikve vama o glavu sigurno kad-tad razbiju.
Što mislite o mogućnosti da Mesić nakon što mu istekne predsjednički mandat preuzme HNS?
Kako danas stvari stoje, ne vidim da je to moguće. Doduše, do kraja Mesićeva mandata koješta se može promijeniti. Pozdravio bih takvu mogućnost jer mislim da nudi više i bolje od trenutačnog rješenja.
Tijekom kampanje za predsjednika, pa ni u ovom intervjuu, niste štedjeli ni Radimira Čačića ni Vesnu Pusić. Mislite li da bi Vas zbog toga mogli isključiti iz stranke?
U HNS sam ušao još 1990. godine, i čitavo to vrijeme trudio sam se ne naštetiti stranci. Tri sam mandata bio vijećnik Gradskog vijeća Našica, bio sam predsjednik Županijskog vijeća HNS-a, preuzeo sam županijsku organizaciju s 248 članova i doveo je do 1400 članova, bio sam član Središnjeg odbora, te odradio jedan saborski mandat. Nikada nisam naštetio stranci, ali ako moja kandidatura za predsjednika, kao i moje iskreno nastojanje za demokratizacijom odnosa u stranci, treba dovesti do moga isključenja iz stranke, ja sam na to spreman. No, nisam spreman da jedini sudac pritom bude Radimir Čačić.