Izvođač: DOSH LEE
Album: Velikanepravda na malom ekranu (Spona/Menart )
Ocjena: *** 1/2
“Osnovani smo 2004. godine. Sviramo mješavinu punka, rocka, hc-a i funka“, predstavljaju se na svojim službenim stranama Dosh Lee.
Dosadno jutro Brucea Willisa – s energijom jednih Rage Against Machine i punkoidnim vokalom/vokalima, razigrana minijatura Povodljiva masa ili “pepperovski“ funk u Bureku kombiniran s hard core brzacem, mahnitim promjenama tempa te zgodnim brbljavim “narativom“, više su no solidan uvod u prvijenac zagrebačkog Dosh Leeja.
Velika nepravda na malom ekranu pojavila se nakon što su Dosh Lee već dobro utvrdili gradivo demo banda i stekli solidno sviračko iskustvo, potvrđeno i na nastupnom maksi singlu Spona iz 2007. na kojem su bila premijerno objavljena i četiri broja s dugosvirajućeg prvijenca.
Što se u međuvremenu dogodilo, očito je na debiju. Izvornom hard core-punk-funku, koji i dalje ostaje glavna žanrovska i identifikacijska karta banda, dodani su − i to prilično uspješno – novi “slojevi“ svjedočeći o svojevrsnoj genezi koja je, najgrublje rečeno, i Hladno pivo od punka dovela do dobitnoga rock mainstreama.
Primjerice, u Statistima koji prije grmljavine bas-riffa i gitara počinju kao mnoge Bregovićeve balade, Dosh Lee razvaljuju gitarski solo kakav bi posvojio i “daktilograf“ Vlatko Stefanovski, a da ne gube ništa od uvjerljivosti.
Dio tema, poput odlične Bum ili naslovnog broja, imaju, pak, onaj tip neočekivanih “transžanrovskih“ skakanja s plota na plot bez gubitka glazbenog identiteta, kakve su nekoć karakterizirale Buldožere, a danas stoje kao opće mjesto iskaza Hladnog piva.
U skladbi Albert, složenoj kao ljuti funk-rap broj, gostuje i Remi iz Elementala, što možda može biti i mamac za radijske urednike sklone “igri na sigurno“, premda, za reći pravo, svaka od 16 skladbi svojim balansiranjem između radiofoničnog rocka, pitkog funka i neobaveznijih alter-suzvučja stoji kao potencijalni hit.