Izvođač: JOSIPA LISAC
Album: Živim po svom (Croatia Records)
Ocjena: ****
Josipa je to napokon uradila: Živim po svom napisan je, otpjevan, odsviran i snimljen kao album dostojan reputacije stečene davnašnjim uspješnicama i – po mnogima kultnim – albumom hrvatskog popa Dnevnik jedne ljubavi.
Jedini ozbiljan problem – koji je godinama ili, čak, desetljećima generirao sve “nesporazume” s Josipom Lisac – bio je nedostatak kvalitetnih pjesama, odnosno odsutnost skladbi u kojima bi njezin vokal i izvanserijske interpretatorske sposobnosti došle do punog izražaja.
O tome je najbolje govorila Antologija – paket s osam CD-ova objavljen prije desetak godina – koja je pokazala da se nakon niske fascinantnih skladbi, sve odreda evergreenova, s početka samostalne karijere, a onda i jedne od najznačajnijih ploča domaćeg popa, albuma Dnevnik jedne ljubavi, u Josipinoj diskografiji rijetko nalazio materijal iste kvalitete.
Albumi iz osamdesetih, ali i u devedesetima bili su znatno slabiji pokušaji repriziranja formule Dnevnika jedne ljubavi ili očijukanja s pomodnim trendovima s tek povremenim zgodicima poput Hir hir, Magle, Hazardera, Danas sam luda, Dobre vibracije...
Popisu se možda može dodati još pokoji broj – poput Gdje Dunav ljubi nebo – no premalo ih je za ozbiljan ogled s remek-djelima s početka karijere s potpisima Dedića i Runjića, poput Što me čini sretnom, Krenule su lađe, Život moj, Oluja, Kapetane moj... ali i Radićevom I teče, teče vrijeme ili Metikoševim ultimativnim zgoditkom Dok razmišljam o nama.
Bez čvrstog diskografskog uporišta u materijalu dostojnom njezinih vokalnih “performansi”, Josipa se postupno gotovo posve okrenula “pirotehničkim” vokalnim eskapadama i stilizacijama koje su nerijetko klizale u prava prenemaganja. I u studiju i na koncertima...
A onda se – na sreću – u priču umiješao Elvis Stanić. Potpisnik aranžmana i produkcije – ali također i skladatelj, gitarist, snimatelj te suradnik na miksu – Stanić je Josipi konačno izoštrio glazbeni fokus, a ona pak njegovoj glazbenoj viziji dala savršenu vokalnu izvedbu.
Pače, Živim po svom je – po skromnom sudu potpisnika ovih redaka – njezin najbolji album, koji se čak može mjeriti s Dnevnikom jedne ljubavi. Ne zbog siline emocija – uostalom, album je Josipa i posvetila Karlu Metikošu – nego zbog bezgrešnog spajanja lucidnih aranžmana, dojmljive glazbe i savršene izvedbe.
Album, recimo, otvara 1000 razloga s gitarom na tragu Santaninih učinaka u Supernaturalu i rasnim grooveom u kojemu se Josipa sjajno snalazi; pače, posebno imponirajući svježinom vokala i izvedbom bez afektacija.
Živim po svom je pak sjajan after-hours jazzy broj s diskretnim latino šarmom, Naivni slično sročena jazzy tema Srđana Sekulovića Skansija s odličnim gitarskim i klavirskim sitnovezom, a Zvira voda – tradicional u nadahnutoj Stanićevoj obradi – maestralan komad etno-ambijentalnih stilizacija koje Josipu i njezin kristalno čist “izvorski” vokal vode u prostor kojim inače suvereno vlada Enya.
Svijet oko nas još je jedan Stanićev jazzy broj s jačim ritmičkim nabojem u kojem Josipa blista punim sjajem, jednako kao i u prvorazrednoj snenoj baladi Meri Cetinić Još se zvijezde sjaje, kojoj je vibrafon Boška Petrovića, oko kojega se plete Stanićeva gitara, dao dodatni šarm i ugođaj. Zaključna Istina Gojka Tomljanovića nešto je slabija i na tragu materijala iz dvijetisućitih, no “vade” je refren i saksofon Dennisa Razza.
Pravo iznenađenje donosi, pak, naprosto savršena “live” verzija Mlinarčeva vremešnog standarda Helena lijepa i ja u kiši, te senzacionalna Josipina izvedba podržana prvorazrednim glazbenicima poput trubača Josipa Graha, Stanića, basista Davora Černigoja i bubnjara Dade Marinkovića... Odlična završnica “povratničkog” albuma Josipe Lisac.