Slobodna Dalmacija

Već osam godina 24-godišnji Stjepan Vugdelija postoji na hrvatskom boksačkom nebu, ali u zadnjih par godina ovaj pripadnik Specijalne policije BATT iz Splita, na školovanju u Zagrebu pokazuje svima da postaje boksač od međunarodnog formata.

Na jakom međunarodnom turniru Zlatko Hrbić u Sesvetama je pobjedio u teškoj kategoriji do 91 kilogram deklasiravši u finalu Španjolca Juana Olivea.
- Na turniru su sudjelovali borci iz petnaest zemalja, Španjolca sam u finalu dobio 5:1 na bodove, a najveći otpor mi je zapravo u drugom kolu pružio Crnogorac Marko Radonjić. Sada se približava prvenstvo Hrvatske u Omišlju na Krku i ovaj moj prethodni uspjeh će imati smisla samo ako ponovim dobar rezultat. No, moram biti spreman i oprezan jer tu je uvijek kvalitetni suparnik Marko Čalić te još pet-šest boraca koji su vrlo respektabilni.

Jakov Prkić / CROPIX

Sviđa mi se pristup izbornika reprezentacije Hrvatske Leonarda Pijetraja koji samo bira kvalitetu, a imun je na bilo kakva šaptanja i pritiske sa strane - priča nam Stjepan, već tri godine reprezentativac Hrvatske koji iza sebe već ima jedno Europsko prvenstvo iz Liverpoola 2008. godine.

- Prošao sam tada prvo kolo, a u drugom sam naletio na tadašnjeg aktualnog prvaka, Ukrajinca Denisa Pojčika i izgubio na bodove. Nadam se da ću na idućem Europskom prvenstvu u Moskvi za šest mjeseci uz bolju formu imati i malo više sreće.

Vugdelija zadnjih pola godine živi u Zagrebu gdje je upisao Višu kriminalističku školu u kojoj stanuje, a trenira u klubu borilačkih sportova Omega kod trenera Hrvoja Balena.
- Sve mi je u Zagrebu super, sve je blizu - u okviru od pet kilometara, ali najteže mi je što se ne mogu kvalitetno hraniti. Ne umirem od gladi, ali ne mogu priuštiti hranu potrebnu vrhunskom sportašu. Zato jedva čekam vikend i povratak u Split gdje me doslovce nevjesta Marija, supruga moga brata Miše, razmazi kvalitetnom spizom.

Stjepan nastupa za klub borilačkih sportova Joker iz Splita, a trenira ga nekadašnji prvak u full contactu i low kicku Ivica Čukušić.

Ne voli snagatore

- Direktoru kluba Jošku Kerumu moram zahvaliti za sve što mi je u zadnje vrijeme pružio kako bi mirnije mogao trenirati. Uz određenu stipendiju koju mi je dodjelio tu je i sportska i ljudska pažnja. Hvala i predjedniku Općine Otok Dalmatinski Branku Samardžiću koji me nikada nije zaboravio kada mi je nešto trebalo - rekao je Vugdelija te dodao:
- Ne volim boksače snagatore koji ne biraju hoće li se potući na ulici ili u ringu. Ja se u životu nisam potukao na ulici, iako sam i boksač i specijalac, pa se ljudi čude kako mi je to uspjelo? Tako me odgaja i trenira i Ivica Čukušić.

Vugdelija fizički ne izgleda kao da se mišić utrkuje sa mišićem, zapravo izgleda vrlo obično dok ne počne boksati.
- Pa ni Mate Parlov nije imao neke mišiće, a bio je svjetski prvak. Ovi boksači koji izgledaju lijepo, ljepše i padaju nakon nokauta - nasmijao se Stjepan.

Brat mu Ante je njegov pretpostavljeni u Specijalnoj policiji, a brat Mišo je po mnogo čemu Stjepanov uzor.
- Obojica znaju sve o boksu, ne teoretski nego i praktično, i prava je šteta što se nisu tim sportom ozbiljno nastavili baviti. U životu se boje samo Boga. Rado mi spariraju i doista su teški supranici. Često mi brat Mišo kaže kako mi je lako biti prvak države, a teže prvak kuće.

“Kada sam imao tri godine prešao mi je traktor preko glave i jedva sam ostao živ. Bog očito ima neke planove sa mnom kada sada mogu boksati”
Vugdelije su boksačko-svećenička obitelj iz Otoka Dalmatinskog, svoju vjeru žive, ali je nikome ne ističu.
- Pa u mjestu koje je dalo na stotine svećenika i časnih sestara nismo ni mogli biti drugačiji, a i pokojni stric fra Ignacije Vugdelija nas je uz naše roditelje odgajao u vjeri -rekao je Stjepan koji je kao dijete od tri godine jedva preživio.

- Prešao mi je tada traktor preko glave, mjesecima sam bio u bolnici, svi su strahovali šta će biti sa mnom i eto, hvala Bogu, preživio sam. Dakle Bog sa mnom u životu ima neke planove i ja sam mu na tome zahvalan - rekao nam je uvijek nasmiješeni Stjepan koji se nakon ovog razgovora spremao za Zagreb. Povratak školi, obavezama, lošoj prehrani i velikim rezultatima.