Najgledaniji sport u Zagrebu je hokej na ledu. KHL Medveščak u ovoj sezoni uspješno nastupa u regionalnoj EBEL ligi. U tom natjecanju sudjeluje šest austrijskih, dva slovenska i po jedan mađarski i hrvatski klub, a sustav natjecanja je takav da pojedina momčad odigrava šest susreta protiv svakog protivnika.
‘Medvjedi’ su nakon 52 od ukupno 54 utakmice regularne sezone osigurali nastup u doigravanju, koje se odigrava po eliminacijskom sustavu, na četiri dobivene utakmice.
 |
| Obračun šakama Zagrepčana i Bečana / Drago Sopta / CROPIX |
Zagrepčani domaće susrete igraju u Ledenoj dvorani Doma sportova čije su tribine redovito dupkom popunjene. Krajem prošle kalendarske godine, uprava kluba je fanovima ponudila tri ulaznice po cijeni za dvije, pa je na tim dvobojima postignut prosjek od 7.000 gledatelja.
Ukupna gledanost zagrebačkih hokejaša je na polovici sezone iznosila 86.000 posjetitelja, što predstavlja rekord lige i veću posjećenost od one koju na svojim utakmicama zajedno imaju Jesenice, Linz i prvplasirana momčad Red Bull Salzburga.
Prosječna popunjenost Ledene dvorane je 5.733 gledatelja, a to je dovelo do 15 postotnog povećanja gledanosti cijelog natjecanja. Činjenica da se na Medveščakovim utakmicama prosječno okupi više gledatelja nego na Poljudu i Maksimiru zajedno, više ne predstavlja nikakvu novost, a podatak da su tribine oko zagrebačkog leda mjesto s nultom stopom tolerancije na navijački huliganizam je poznat svim ljubiteljima sporta u našoj zemlji. Bad blue boysi nisu dobrodošli u Dom sportova u kojem vlada sasvim druga kultura navijanja.
U cijeloj je sezoni, naime, zabilježen samo jedan incident u kojem je gledatelj ubacio plastičnu čašu s pivom na led. Afekt zbog pristranog suđenja mu nije uzet u obzir, pa je po kratkom postupku izbačen iz dvorane, a svi prisutni navijači su mu skandiranjem dali do znananja što misle o njegovom kvocijentu inteligencije.
Iz ove anegdote je savim jasno da se Zakon o navijačima ne provodi na hokejaškim utakmicama, a razlog tomu leži u činjenici da su na tribinama prisutne cijele obitelji s djecom, pa je rizik od huliganskih ispada nakon popivenog piva - gotovo ravan nuli.
U ovoj su sezoni, u sklopu regionalne lige odigrane i neke utakmice na otvorenom, a to se pokazalo kao pun pogodak u organizacijskom pogledu. Na stadionu u Klagenfurtu, spred više od 30.000 gledatelja snage su odmjerili KAC i Villacher SV.
‘Medvjedi’ su se zbog teniskog turnira Zagreb Indoors bili primorani iseliti iz ‘svoje dvorane’, pa su odigrali dvije utakmice na otvorenom pod nazivom Winter Classic Šalata 2010. Te je susrete pratilo nešto manje gledatelja (4.500) nego je slučaj kod njihovih nastupa u Domu sportova, ali to je posljedica manjeg kapaciteta tribina oko povjesnog terena hrvatskih prvaka. Atmosfera na tim susretima je, naglasimo, bila još vatrenija nego u Ledenoj dvorani.
 |
Trening hokejaša Medveščaka na otvorenom klizalištu na Šalati
Ranko Šuvar / CROPIX |
Medveščak je osnovan 1961. godine, a nastupao je u prilično jakoj jugoslavenskoj ligi. Svoje je zlatno doba proživio na samom kraju postojanja spomenutog natjecanja i državne tvorevine koju smo nazivali domovinom.
Duplu krunu, dakle prvenstvo i kup su osvajali 1988./’89., 1989./’90. i 1990./’91, a u sezoni 1987./’88 bili su ‘samo’ pobjednici kup natjecanja. Hokejaška groznica iz tih vremena je, nakon neovisnosti, zbog nastupanja u slabašnoj hrvatskoj ligi - zamrla, da bi se u ovoj sezoni momentalno probudila u punom sjaju.
Najvatreniji navijači ‘Medvjeda’ zovu se B sektor, a ime su dobili po dijelu tribine kojeg zauzimaju. Transparenti s njihovim potpisom mogu se redovito vidjeti na gostovanjima, a gromoglasno skandiranje slogana ‘zig-zag Medveščak’ kojeg su naslijedili od svojih očeva predstavlja veliki postrek hokejašima iz hrvatske metropole.
U momčadi su većinom igrači s hrvatskim korjenima koji su odrasli u SAD-u i Kanadi, a društvo im prave ‘pravi’ Ameri i Kanađani, nekoliko Slovenaca i tek po neki, u domovini stasali Hrvat.
Potomci naših iseljenika nažalost ne mogu nastupati za hrvatsku reprezentaciju. Razlog tomu su pravila međunarodne hokejaške organizacije koja nalažu da igrači koji su rođeni u pojedinoj zemlji moraju barem dvije sezone igrati u nacionalnom natjecanju, da bi stekli pravo na reprezentativne nastupe.
Oni hokejaši koji potiču iz drugih zemalja moraju se u državnim prvenstvima zadržati čak četiri godine.
Iz ovih podataka je razvidno kako ne postoji mogućnost reprezentativnog instant proboja u najjaču skupinu svjetskog hokeja, ali popularnost ovog dinamičnog i zanimljivog sporta u hrvatskoj metropoli i ozbiljan rad u ovdašnjem klubu će vrlo vjerovatno dovesti do povećanog interesa mladih Zagrepčana i do postupnog kvalitativnog pomaka naše najbolje vrste.
ante podrug