- Kao branitelj 1991. mjesecima sam dežurao na Dravi i u tim turbulentnim vremenima nešto me vuklo na Srđ, da obranimo Dubrovnik, nekadašnju postojbinu nas Janjevaca. Upravo kad se to trebalo dogoditi stigla je nesretna vijest o smaknuću roditelja moje supruge. Naravno, obitelj mi je to vrlo teško doživjela, a kad je rat završio, za dobrobit svih naših ljudi okrenuo sam se svom svom osobnom zavjetu i do sada sam za Hrvatsku propješačio čak 8000 kilometara - kaže Toni, koji upravo danas “odrađuje” još jedno hodočašće, iz Drvenika do Veprica u čast blagdana Male Gospe.
Za Gotovinu od Osijeka do Aljmaša pješačio 22 puta
Udaljenost od 8000 kilometara, podsjetimo, Split dijeli od - Sibira. Inače, Toni je u “lancu istine” i pod geslom “Molitvom očuvajmo Hrvatsku” pješačio od Ovčare do Dubrovnika (960 km) zajedno s prof. dr. Slobodanom Langom, dr. Brankom Čulom, Zlatkom Vrbošićem, Stipom Jakovljevićem i drugima, a iste te 2008. od Osijeka do Vukovara. Kilometre je prešao i radi počasti ubijenom svećeniku Ivanu Buriku iz Tovarnika, zatim “svladao” rutu od Ovčare do Marije Bistrice, pa išao iz Osijeka do Vukovara, Ernestinova, Sotina, Iloka, Tovarnika, Ilače, Škabrnje i drugih mjesta gdje su se god dogodila stradavanja hrvatskog naroda.
- Uvijek sam se kao praktični vjernik katolik molio za mir i oprost ljudskih grijeha, vrlo često i sa suzama u očima, nikada nikoga nisam mrzio. Naprotiv, želio sam svako dobro, osobito djeci, braniteljima i nepravedno zatočenim generalima. Samo sam za Antu Gotovinu pješačio od Osijeka do Aljmaša 22 puta u 2012. godini i uvjeren sam da je to pridonijelo njegovoj oslobađajućoj presudi.
Želio sam ga posjetiti u Den Haagu, što mi se nije ostvarilo, međutim, prepješačio sam otok Hvar i Korčulu nekoliko puta, a sada sam ovo od Drvenika do svetišta u Vepricu (35 km), noseći sv. križ i Isusovu krunu u ruci, namijenio za generala Slobodana Praljka i ostale naše Hrvate koji su, nažalost, nepravedno osuđeni - govori Berišić.
Na put nikad ne polazi bez božjeg blagoslova, zato je veoma zahvalan svećenicima, naročito hvarskom biskupu msgr. Slobodanu Štambuku, te don Stanku Jerčiću i don Jurici Cariću iz Jelse, njemu najdražega mista na svitu. Ne zaboravlja spomenuti ni taksiste Marina Goića i Stipu Milatića, jer ga nerijetko voze do polazišnih odredišta i natrag, Marija Filipija iz Samobora, invalida bez ruke i noge s kojim jednog dana plivajući i pješačeći planira proći sve srednjodalmatinske otoke, ali i druge ljude dobre volje, jer ga pomažu u njegovim nakanama što će, kako on smatra, Lijepoj našoj pomoći da konačno iziđe iz nevolja u koje je zapala.
‘Živim za susret s Gotovinom’- Svaki put kad se odvažim na novi pothvat čini mi se kao da ću se susresti s Antom Gotovinom. Ja jednostavno živim za taj emotivni trenutak, no nismo se susreli na blagdan Velike Gospe u Jelsi, niti na popularnom Maratonu Faros u Starome Gradu. Nije došao, ali je ovog ljeta nakratko bio u gradu podno Španjole, o čemu sam doznao tek naknadno iz medija. Zato ga željno očekujem možda baš u Vepricu, u čuvenoj jelšanskoj procesiji ‘Za Križen’ ili pak u Aljmašu, gdje u tamošnjoj crkvi može pročitati moje brojne poruke s hodočašća u kojima sam bio – rekao je ovaj hrabri čovjek, vrlo ponosan na generalovu čestitku što mu je iz haaškog kazamata poslao za Uskrs prošle godine. |