Sa suzama u očima i šibenskom kapom na glavi
Ermin Zec se jesenas emotivno oprostio od Šubićevca i Funcuta. Bila je čvrsta i jasna zajednička želja šibenskog nogometnog prvoligaša i (službeno) najboljeg igrača Prve hrvatske lige da kroz devizni transfer ostvare zajednički interes.
Točnije, da Šibenčani financijskom injekcijom dođu da lakog ovosezonskog trajanja, a Zec do prilike da se okuša u visokom europskom društvu (i novaca).
No, Zec se, suprotno ambicijama, vratio na Šubićevac da u šibenskom dresu još jednom pokuša naći platformu za lansiranje među europske zvijezde.
Zašto nije ostvarena zajednička želja Zeca i Šubićevca? Jesu li novci jedini razlog tome?
Makar to u šibenskom prvoligašu kriju kao zmija noge, već površna anketa među menadžerima, koji su kao časnici za vezu pokušali plasirati Zeca na atraktivno zapadno tržište, otkriva kako je najveća svota koja je ponuđena Šibenčanima dosezala 1,5 milijuna eura.
Toliko su, naime, nudili turski Trabzonspor i zagrebački Dinamo, a to je približno pola od onoga što je tražio šibenski prvoligaš. Ostale su ponude bile nedovoljno ozbiljne ili financijski pretanke.
- U europskim nogometnim očima Zec još uvijek ima tretman dobrog potencijala, ali ne i gotovog igrača. Za takvo mišljenje jedan je od razloga svakako podatak da se nadareni napadač nije još okušao na pravi način u reprezentaciji Bosne i Hercegovine, a neću kazati ništa posebno novo, ni pametno, ako utvrdim kako je u Europi još uvijek puno lakše prodati igrača Hajduka ili Dinama nego prvotimca Šibenika – pokušao nam je pojasniti razliku između nuđenog i traženog splitski menadžer (i bivši nogometaš) Tonči Martić, koji je na Šubićevac u “špijuniranje” Zeca doveo emisare belgijskog Anderlechta.
Od prve ljutite reakcije Zecova menadžera Miralema Kazića kako “Šibenik traži previše i stalno mijenja cijenu”, raspoloženje u bugojanskom taboru evoluiralo je do izjave nadarenog napadača u stilu “ne ljutim se na Šibenik što traži previše, jer me on stvorio i lansirao”.
Proljeće je, u tom se slažu svi zainteresirani menadžeri, nova velika šansa Zeca i Šibenika. Pitanje je, međutim, koliko će nadarenom napadaču škoditi što nije prošao cijele pripreme i treba li baš na sva zvona brujiti kako je “prodaja Zeca jedini financijski spas Šubićevca”.
Gorepotpisani vjeruje u povoljan (financijski) rasplet. Dobrim dijelom i zbog toga što griješe oni koji u Zecu traže napadača tipa Drogbe i(li) Ibrahimovića.
Zec je i laka, i brza, i spretna “konjica”, igrač koji je silno rastao iz sezone u sezonu, te ima još puno prostora za napredovanje.
i. mikuličin