Volonteri donose osmijeh u Sv. Franu

Ekonomistica, studentice, učiteljica...

Mara je nedavno diplomirala ekonomiju, a Vlatka i Vedrana studentice su na Zadarskom sveučilištu. One unatoč svakodnevnim obvezama na studiju i vremenu koje ostave za svoje obitelji, izlaske i druženja s vršnjacima svakog tjedna nađu vremena i za korisnike Doma za odrasle osobe Sv. Frane u Zadru. Tri smo djevojke zatekle u predbožićno vrijeme u Domu kako izrađuju božićne čestitke s korisnicima, dok Jasminka Bašić, volonterka s petogodišnjim stažem u Domu, potiče sve da uz rad i pjevaju.

− U Dom dolazi 20-ak volontera, od kojih je sedam konstantno aktivno. Mara je došla ovdje za prošli Božić i dolazila je svaki put kad bi došla kući sa studija u Zagrebu. Vlatka je tu već dvije godine, a najviše je angažirana za Božić, Dan volontera i druge velike akcije. Vedrana već dvije i pol godine vodi kreativne radionice, koje za korisnike ne znače samo druženje, nego i okupacijsku te zdravstvenu terapiju – kaže socijalna radnica Sindy Botica, koja uz asistenciju mlađe kolegice Jelene Milin, okupacijske terapeutkinje, organizira volonterski rad.

Kada studenti koji studiraju u Zadru odu za praznike, blagdane ili vikende svojim domovima po cijeloj Hrvatskoj, u Dom se dolaze “staviti na raspolaganje” mladi Zadrani koji studiraju u Zagrebu ili u drugim hrvatskim gradovima. Dom tako nikada nije bez volontera, a sve funkcionira “kao švicarska urica” iako nitko ne prima plaću ni honorar.

− Ja sam počela volontirati kroz druženja mladih u okrilju Crkve još 80-ih. Mnogo je tadašnjih volontera odabralo kao životni poziv socijalni rad, učiteljsko zanimanje, pedagogiju, psihologiju i slične društvene smjerove. U ovaj je dom dovoljno doći samo jedan put i odmah se zaljubite u atmosferu. Jednostavno poželite biti dio ovoga kolektiva, koji zahvaljujući osoblju funkcionira kao obitelj − kaže 41-godišnja Jasminka Bašić, učiteljica u zadarskoj OŠ “Zadarski otoci”, koja u Dom često dovede i djecu iz svojeg razreda.

Priču o zaljubljivanju u ustanovu sa starim i bolesnim ljudima potvrđuju i tri djevojke, a ekonomistica Mara kaže da se katkad čak zapita je li trebala možda studirati socijalni rad umjesto ekonomije. Ona u Dom Sv. Frane dolazi svaki dan i svakog dana sjeda u kombi te s domskim vozačem podijeli po kućama 50-ak obroka za vanjske korisnike domske kuhinje.

− Sve te ljude doživljavam kao dio vlastite obitelji, a naravno da imam i neke koji su mi posebni miljenici, poput moje Marije – kaže Mara i trenutak poslije grli se sa staricom koja tepa i zapitkuje poput djeteta.

Bračanka Vlatka u Zadru studira talijanski jezik i pedagogiju. Vedrana studira povijest umjetnosti i, u skladu sa svojom stručnim usmjerenjem, vodi likovne radionice na kojima se izrađuju čestitke, novogodišnji ukrasi i maštovite rukotvorine. Ulazak ovih četiriju volonterki u dnevni boravak Doma Sv. Frane kod staraca, koji su do tada mirno i prilično nezainteresirano gledali televiziju, izazvao je oduševljenje i razvukao im osmijeh na licima. Volonterke pojedinačno sve pozdravljaju i grle.

Kad Muta zapjeva

− Jasminka, a di ti je gitara? Ako je nema, zapivat ćemo na suvo – kaže Radojka i odmah započinje “U sve vrime godišća”, a ostali korisnici Doma je prate. Radojka, Milka poznatija kao Muta, te Nino koji svira gitaru omiljeni su kod volontera zbog svoje društvenosti, ali svakom je, pa i najmanjom pažnjom, poput djece zadovoljno i ostalih 60-ak ljudi u poznoj dobi kojima staračke dane uljepšavaju mladi aktivisti.