Ako se malo zabavimo nogometnom prošlošću, najboljih ekipa, doći će mo do zaključka, da su uz najveće uspjehe vezani u prvom redu pojedinci i tandemi, a vrlo rijetko terceti.
Da ne bi otišli daleko i naširoko, sjetit će mo se legendarnog terceta- posljednje linije obrane, iz perioda najvećih uspjeha Hajduka (Peruzović, Holcer, Buljan), koji su ipak bili u sjeni tandema (Jerković- Šurjak), ili obrane "francuske"reprezentacije Hrvatske ( Bilić, Štimac, Soldo), koji su bili u drugom planu, iza tandema (Asanović-Šuker) ali i prošlogodišnjeg hita, Zagore iz Unešića (Milić, Matić, Šupe).
Ispred njih nitko nije. Oni su najjača karika kluba ispod Bogočina.. Najkonstantniji su dio Zagore, naravno i najkorisniji. Ovaj put pozabavit će mo se, nadaleko poznatim tercetom, koji između ostalog, nisu primili gol na Borovištu 1290 minuta, za redom (Još uvijek je to neslužbeni svjetski rekord i u fazi je- čekanja na priznavanje), i koji u sezoni postižu preko 20 golova ( do sada u ovoj sezoni već 17 )., kroz razgovor sa Antom Milićem (25).
O Ivici Šupi, čovjeku koji je zaludio nogometni svijet, najprije jedinstvenim premijama (gol-janje), a poslije pogotcima Karlovcu i Dinamu, na Borovištu i Maksimiru, i koji je postao najpoznatiji poštar u svijetu, gotovo se sve zna ( još samo nedostaje roman, pa očekujemo, tko će prvi napisati, "Čudnovate zgode i nezgode Ivice Šupe").
O stasitom Marku Matiću malo se zna, osim da ima izuzetnu suradnju sa trenerom Vukasom ( Hari- Mata- Hari), pa će mo ga ostaviti za neku drugu prigodu. O Anti Miliću će te upravo dosta saznati.
Ante, jesi li ti Milić ili Milić- Šakarić?
- Pišite Milić, pamtite Šakarić. Milić- to je "fasada", ili vanjski faktor. Šakarić, je srce, pluća..ili unutarnji faktor.
Prevedi?
- U mom zaseoku, u Utorima Gornjim, svi smo prezimena Milić. Najčešće ime, gotovo u svakoj kući, bilo je u svakoj generaciji, najmanje jedan Ante. Zamislite 50- 60 ljudi, imena Ante Milić. Totalna zbrka, kome uručiti poziv za vojsku, kome naplatiti"trovarinu",...onda su naši stari odlučili da se još zovu : Šakarići, Lučić, Kalajice,..
Zašto Šakarići'?
- Očito nam je šaka bila jezik komunikacije. Meni su pričali, da su moji imali jake šake, i da bi im se malo tko smija - uhvatit u šake.
Ti više izgledaš ko maneken, nego neki čovjek koji će komunicirati šakom.
- Sve u svoje vrime. Nekad da bi "umaka" curu, često bi presudila-šaka. A danas vladaju drugi zakoni.
Koji?
- Moraš biti autoritet.. Moraš imati novaca, da bi "one" mogla trošiti. Moraš biti zgodan i privlačan. i moraš biti kavalir.
Odradio si nogometnu školu u Hajduka, igrao u drugoj ligi ,u Mosora, imao konkretne razgovore sa nekim prvoligašima, a sada već tri godine igraš u Zagori. Splasnule ambicije ili?
- U našem nogometu postoje samo dvije opcije. igrati za novce ili uživati u nogometu. Mene je dopalo ovo drugo.
Dopalo?
- Možda nije dobra riječ. Ajmo reć, izabrao sam Zagoru. Ne, najbolje je: nisam mogao odoliti, igrati nogomet, a ne zaigrati u svoju Zagori. Kad sam došao ima tri godine, Zagora me osvojila.
- Ja nemam riječi, osim riječi HVALA, svima onima koji su mi pomogli, da doživim nogometnu histeriju.. Toliko užitka na jednom mjestu, samo je moguće doživiti u Zagori. Sva rodbina, svi prijatelji, poznanici, poslovni partneri,...svi u klupku radosti, u zanosu sreće. I sada me trnci prođu,oči zacakle, kad se sjetim, Zagore u posljednjih godinu dana.
- Ja sam tek ima tri godine, osjetio pravi "miris" Zagore. Rođen u Splitu. Ćaća i majka su svaki vikend odlazili u Utore Gornje i Unešić, a ja bi igrao utakmice i malo sam išao kod babe Jurke. Evo, iako su mi ćaća Dinko i stric Mile, poznati "ojkaši", ja tek sad učim ojkalicu.
Dolazak u Zagoru je bija izlet u nepoznato?
- Igrao sam jednu sezonu za GOŠK KG, i igrajući protiv Zagore sam shvatio, da ja trebam biti na Borovištu. Geni su to- kameni.
Poznajem te kao izuzetna borca, koji i na najtvrđim terenima igra bez zadrške. Jednom rječi- ne plašiš se. Gdje ti je bilo najteže.
- Najteže mi je bilo u Opuzenu, prije 3 godine. Čak me i policija čuvala. Nisam se mogao suzdržati na povike publike: Miliću četniče. Pukao sam. Odmah sam se sijetija pokojnog strica Mladena, kojega su četnici ubili na Južnom bojištu. Silno sam bija vezan za njega i posvetija sam mu pobjedu nad Osijekom. Izgladili smo odnose, pa me publika sada pljeskom dočekuje u Opuzenu.
Previše smoi u prošlosti. Gdje je Zagora danas?
- Konstantno smo pri vrhu( 4., 5., 6..) a utakmice u kupu, će mo za koji dan započeti igrati. Kup je naš specijalitet. To jednostavno moramo pobjediti.
Da bi se dernek mogao nastaviti?
- Upravo tako. Nogometni svijet, očekuje nastavak prošlogodišnje priče. Bilo je simpatično , gledat Zagoru, imat kapu ili šal Zagore, naučit ojkalicu. Protiv Dinama, sve je to dobilo ozbiljan ton i za mnoge je bilo prestižno biti na toj utakmici. A ove godine, trebamo korak dalje, bez obzira što će nas protivnici drugačije gledati, a to znači polufinale ili finale.
I glavna tema za kraj.Milić, Matić, Šupe?
- Izuzetno se razumimo. Osjećamo prostor i vrijeme. Dogovaramo se naročito kad protivnici izvode kornere ili slobodne udarce. Fantastični momci i igrači. Nadopunjujemo se. Mata, cijelu utakmicu daje podršku: bravo Šupe, bravo Mila, bravo Šika,.. Sa Šupom prstima dogovaram, gdje će tko stati, kada Bubi (Bumbak) centrira.
I redovito postižete pogotke?
- Kad je prekid, idemo na skok. Šupe je pretprošloj sezoni postigao čak 16 golova u prvenstvu . Ove godine,nas trojica smo postigli 17 zgoditaka. Redovito pred protivnički gol, ide Šupe, a ja i Mata se mijenjamo. Kad je "gusto" idemo sva trojica.
mirko matijaš
Baba Jurka
U pokušajima analize "medijskog mirakula" dolazimo do zaključka, da je ključni moment bila tvoja izjava, pred utakmicu sa Osijekom, da će na utakmici biti moja baba Jurka sa dvije susjede.
- Ja sam najstariji unuk i jako sam vezan za moju babu. Poslije svake utakmice, ona me pita kako smo igrali.
Kako živi Ante Milić?
- Izvrsno. U obitelji i firmi "Trial" gdje radim, imam razumjevanje za moje nogometne obaveze. Pet puta tjedno putujem iz Splita u Unešić, na treninge i utakmice (najčešće sa trenerom Vukasom i direktorom Škoprcom). Kroz jutro radim, poslije podne treniram.
Zasigurno si i nešto zaboravio?
- Nisam spomenija Pašajice. I ptice na grani znaju su daleko najbolji navijači na svijetu, pa ih sve, koji su u Zagori i one širom svijeta, pozdravljam, kao i Dadu Topića i Vinka Cocu, koji su otpjevali himne Zagore.
|
Ante je igrač za viši rang
Treneru, (priupitali smo trenera Vukasa, koji je strpljivo sa direktorom Škoprcom u Lorda u Kaštelima, ispijao piće, čekajući da ovaj razgovor završi) kakav je Ante igrač?
- Igrač za viši rang- odgovorio je Hari Vukas.
A direktor Sandi Škoprc je samo dodao: ne zna se je li kulturniji, pristojniji ili je bolji igrač? Uključila se i jedna lijepa konobarica, koja je čula razgovor- te je rekla: ne znam kakav je igrač, al vidim da je zgodan.
|