Dakako, htio sam reći da su se mnogi željeli prikrpiti uz važnije od sebe, ugurati se pod svjetlo reflektora koji obasjavaju neke druge ljude, događaje i situacije, premda ni one – uza sve poštovanje prema “hajdučkoj legendi” – svojim realnim vrijednosnim rejtingom ne zaslužuju da im se baš toliko “titra” u javnosti.
A titra im se, i te kako, osobito kad je riječ o facama, datumima i sjećanjima iz oblasti estrade, sporta i, općenito, šoubiznisa te još nekih djelatnosti koje bi uz primjenu samo malo strožih kriterija za ocjenjivanje kvalitete morale tavoriti na marginama javnog interesa.
Mediji se, naime, prilično uzbude kad je u pitanju izlazak nečijeg desetog albuma s hitovima u kojima je nerijetko glavno dostignuće fino sljubljivanje imena Mare s imenicom gitare, postizanje 50. gola u nekoj ligi za opstanak ili pak opis trećeg, jubilarnog razvoda neke megapopularne zvijezde televizijskih sapunica… A kad je, s druge strane, riječ o obilježavanju 38. obljetnice utemeljenja Sveučilišta u Splitu, mora se – nakon manje ili više rutinskog registriranja uglavom protokolarnih pojedinosti na frekvencijama i stranicama “javnih glasila” - pričekati izlazak sveučilišnog lista “Universitas”, koji povremeno izlazi kao poseban prilog u Slobodnoj Dalmaciji, da bi se saznalo nešto više o “sadržaju” tih 38 godina, njihovoj duhovnoj ostavštini i projekciji za budućnost te, na koncu konca, o životu koji tamo pulsira u prezentu, začudnim ritmom.
Čak i elementarna znatiželja sad postavlja pitanje – zašto je tako? Je li Sveučilište kao ozbiljna “kuća znanja”, a ne “kuća bezvezakanja”, žrtva spoznaje da oni koji znaju malo zrače samosviješću i samopouzdanjem, dok one koji znaju puno razdiru imobilizirajuće sumnje?
Plaši li se Sveučilište potencijalne “inkriminacije” da je težnja za znanjem najviše potaknuta ljubavlju za moći, pa se samozatajno ne gura u prve redove društvene scene? Da li Sveučilište i sve ono što ga čini kardinalno obilježava iskustvo po kojem znanje čovjeka čini slobodnim, ali nesretnim? I šutljivim. Da li ga u promocijskim akcijama “blokira” spoznaja da znanje jest moć, ali da neznanje nipošto ne znači nemoć? P
a se na Sveučilištu ne mogu opušteno nasmijati čak ni prisjećanjem na ono kad je Duško Radović benigno poručio da je neznanje mnogo zanimljivije od znanja jer “kad znamo, znamo svi isto, a kad ne znamo, svatko ne zna drukčije”.
Intelektualni potencijal ide u egzodus?
Što god bio pravi razlog nametnute ili izabrane zatajnosti Sveučilišta, ostaje činjenica da je, srećom, jednom na mjesec naruši “Universitas” i pobliže prikaže javnosti što se sve događa, radi i proizvodi u neusporedivo najvažnijem “pogonu” Dalmacije. Zašto najvažnijem, i pored svih mogućih stranaka, banaka, katedrala, uprava, agencija i direkcija koje se bave našim životima?
Odgovor na ovo zahtijevao bi, istina je, podrobniju elaboraciju, ali puno toga može objasniti već sama činjenica da se taj pogon bavi sivom moždanom korom (mladih ljudi), a od te kore ovisi kakav će nam biti kruh. Utoliko se “Universitas” pokazuje nužnim i zato da se, primjerice, riječi rektora Sveučilišta u Splitu dr. Ivana Pavića, na temu “važnog i nevažnog”, dobace što je moguće dalje od dvorane gdje su izrečene povodom 38. sveučilišnog rođendana:
“Bogatstvo Hrvatske su upravo naši studenti, naša mladost. To je golem intelektualni potencijal i tu intelektualnu snagu moramo upotrijebiti za razvoj ili ćemo dopustiti egzodus intelekta. Od toga zavisi sudbina Hrvatske.”
Sudbina je teška riječ, osobito kad je se veže sa “zdravljem” cijele nacije, ali ona, ta sudbina, uistinu jest povezana s nacionalnim statusom znanja i znanosti, pa se (u nekom kontekstu i banalne) brojke o tzv. financijskim sredstvima predviđenim za akademsku zajednicu – ministar Jovanović ističe da je proračun sačuvan na 2,2 milijarde kuna tijekom dvije godine – javljaju kao sudbinski podaci o stanju nacije.
Utoliko je zgodno u zadnjemu “Universitasu” uočiti svojevrsno “izvješće o sudbini” sa Sveučilišta u Splitu: proteže se od nekrologa dvojici profesora, Josipu Lovriću i Anti Graovcu, do zdravice novim magistrima i doktorima. Najvažniji “dalmatinski pogon” radi punim zamahom…
MLADEN KRNIĆ
