 |
PIŠE
IVICA IVANIŠEVIĆ |
Dođe mi da zapjevam kao Oliver: “Sad je kasno da se kajen, nima nazad s ovog puta...” Umjesto plišanih medvjedića i barbika, kćeri sam trebao kupovati nunčake i šurikene.
Da sam bio mudriji, mala mi ne bi vježbala balet i sinkronizirano plivanje, nego bi trenirala džiudžicu i pohađala obuku SAS-ovih komandosa. Gdje sam naivno birao odgoj po metodi Marije Montessori, trebao sam se opredijeliti za dril iz hrama Shaolina, umjesto u osnovnu, trebao sam je upisati u Školu rezervnih oficira u Bileći...
Odgovorniji roditelji od mene svojoj su djeci pružili upravo to: specijalističku izobrazbu po mjeri trećega tisućljeća. Oni su na vrijeme shvatili kako solfeggio, pravila silabičke versifikacije, kinetička teorija plinova, Dopplerov efekt, mezolitička arhitektura, genetički algoritmi i slične zvizdarije ni na koji način neće pomoći njihovim potomcima da prežive adolescenciju.
Umjesto u misterij knjige, oni su ih uputili u misterij ulice. A famozna šira društvena zajednica pružila im je dodatno ohrabrenje. Naime, iskustvo predatorske tranzicije potvrdilo je - i roditeljima i njihovoj djeci – kako se zločin i te kako isplati.
Temeljitom debilizacijom masovnih medija dodatno su zamagljene ionako poljuljane vrijednosti kojima bi svako civilizirano društvo trebalo težiti. Malo po malo došli smo u situaciju da nam se svako jutro čini kao početak nepredvidive i pogibeljne pustolovine s našim djetetom u glavnoj ulozi.
Trivijalni odlazak u školu ili kvartovski dućan postaje zamršena jednadžba s previše nepoznanica, a odbrojavanje do povratka maloljetne kćeri ili sina u toplinu obiteljskog doma svakodnevna mora svih roditelja koji svoju djecu nisu na vrijeme obučili za preživljavanje na ulici.
Sigurnost – ne nacionalna, nego osobna, da ne kažem ulična – polako je od temeljnog ljudskog prava postala privilegij potkožene manjine. Imate li bezobrazno puno para, sačuvat ćete vjeru da će vam dijete dočekati maturu bez ožiljaka i trauma.
Jamstvo vaše vjere bit će plećati, izbrijani štemer koji će kao babica bdjeti nad svakim korakom vašega potomka ili potomčice. Ne možete li priuštiti luksuz najma privatnoga pretorijanca, tko vam je kriv?!
Ne preostaje vam ništa drugo doli odbrojavati i čekati, drhteći od zebnje koju iz dana u dan dodatno podgrijavaju sve jezovitije vijesti o novim slučajevima nasilja nad klincima. Ako, pak, unatoč svemu, planirate širenje svoje obitelji, na vrijeme promislite o nabavi nunčaka, šurikena i sličnih igrački za svoju bebu.