Slobodna Dalmacija

Razvod braka postala je sve češća pojava kako u svijetu, tako i kod nas. U Hrvatskoj se u prosjeku svaki peti brak razvodi, a razlozi su mnogobrojni. Ipak, Maja Ljubetić, pedagoginja i sveučilišna profesorica na Filozofskom fakultetu u Splitu, tvrdi kako su svi svedivi na jedan zajednički, a to je pomanjkanje ili izostanak osjećaja za potrebe drugog bračnog partnera i cijele obiteljske zajednice.

- Ulaskom u brak pojedinci najčešće prestanu činiti ono što su činili prije braka (biti pažljivi, osjetljivi, tolerantni i sl.) i počinju činiti ono što prije nisu (sukobljavati se, vrijeđati, prigovarati, kritizirati, optuživati itd.). Jedna od temeljnih pogrešaka koje pojedinci ulaskom u brak čine jest ustrajavanje na mijenjanju bračnog partnera prema svojoj predodžbi. Tada se, naravno, partner buni, brani i/ili napada i otvara prostor za nezdravu komunikaciju ili, što je još pogubnije, za prestanak komunikacije.

Kad izostane zdrava komunikacija, propada odnos, nestaje ljubav i gubi se zajednički cilj – dobrobit bračne i obiteljske zajednice. Razvod je tada samo logičan slijed. Razvodi su sve češći vrlo vjerojatno zato što su pojedinci sve manje svjesni da moraju mijenjati sebe, svoja očekivanja i, što je najvažnije, svoja ponašanja.

Povećanom broju brakorazvoda vrlo vjerojatno pridonose ekonomska neovisnost bračnih partnera, s jedne strane, te ugrožena i neizvjesna egzistencija, nemogućnost rješavanja stambenih prilika, loš ekonomski status, radno vrijeme supružnika (ako imaju sreću da su zaposleni), koji su značajni izvori stresa i nezadovoljstva, s druge strane.

Nadalje, značajnu ulogu ima i nedovoljna rodbinska i društvena potpora, posebice mladim obiteljima, ali i nezrelost, samoljublje, duhovna praznina i neodgovornost pojedinaca koji se odlučuju na brak – kaže Ljubetić.

Djeca najviše pogođena

Rastava braka, pa čak i kad je riječ o sporazumnoj, najviše pogađa djecu, koja se u tom slučaju moraju priviknuti na novi način života koji više ne uključuje suživot roditelja. Djeci je potrebno maksimalno olakšati cjelokupnu situaciju. Profesorica ističe kako svako dijete ima pravo na obitelj, no, ne bilo kakvu, nego najbolju moguću u postojećim okolnostima:

- Bez obzira na dob djeteta, rastava ili razvod roditelja za dijete su traumatičan doživljaj. U tim trenucima djetetu mogu najviše pomoći sami roditelji. Upravo oni su ti koji dijete moraju poštedjeti svojih svađa, vrijeđanja, galame, fizičkih obračuna i sl. Istodobno, djetetu moraju na primjeren i prihvatljiv način objasniti da ne mogu više biti zajedno, ali da ga i dalje vole, da će i dalje biti uz njega kad god mu to bude potrebno i, što je najvažnije, da ono nije krivac za razvod braka svojih roditelja (što je vrlo česta pojava, posebice kod mlađe djece).

Također, tijekom i nakon razvoda braka, bez obzira na svoja osobna nezadovoljstva i frustracije, roditelji ne smiju pred djetetom kaljati ugled drugog roditelja, optuživati ga i iznositi “prljavo rublje”. To isto se, naravno, odnosi i na bake, djedove i ostalu rodbinu s kojom dijete dolazi u kontakt. Ono što bi roditelji morali imati stalno na umu jest činjenica da djetetom ne smiju manipulirati kako bi ostvarili svoje ciljeve.

Djetetu će olakšanje biti i činjenica da ostaje u istom, dobro poznatom stambenom prostoru, da ne mijenja vrtić, školu, prijatelje te da ne mijenja (koliko god je to moguće) dnevnu rutinu i navike. I konačno, odrasli bi trebali osigurati vrijeme, strpljenje i energiju za pružanje odgovora na mnogobrojna pitanja koja se roje u dječjim glavicama. Na pitanje je li današnja obitelji općenito u krizu, Ljubetić komentira:

- Gledano kroz povijest, a tako je i danas, stabilnost obiteljske zajednice je bila i jest na kušnji. Sva društvena zbivanja (rat, poraće, tranzicija, ekonomska kriza) uvijek se reflektiraju na obitelj, a takvih turbulentnih događanja je posljednjih dvadesetak godina bilo na pretek. Na sreću, obitelj ipak odolijeva. Vrlo vjerojatno je danas obitelj izloženija pritiscima (prezaposlenost ili nezaposlenost roditelja, nedostatna primanja, izazovi medija, bjesomučan tempo života, suvremene tehnologije i sl.) negoli je to bilo četrdeset, pedeset godina prije, pa je onda i podložnija krizi.

Ipak, kad je obitelj u pitanju, ja sam optimist. Zdrave obiteljske zajednice, vođene univerzalnim ljudskim i duhovnim vrijednostima, znaju iskoristiti svoje unutarnje resurse (ljubav, povjerenje, kvalitetni odnosi, suradnja, potpora i td.), pa opstaju i razvijaju se. One druge, pak, trebaju pomoć pojedinaca stručnjaka i institucija kao što su dječji vrtić, škola, socijalne i druge ustanove. Roditelji katkad samo povremeno trebaju savjet, uputu, potporu, ponekad čak i vođenje kako bi se osnažili u svom roditeljstvu, a osnažen i pedagoški kompetentan roditelj je temelj zdrave obitelji.

Pedagoški kompetentni roditelji “krizu” shvaćaju kao izazov kojemu su dorasli. U knjizi “Psihologija braka i obitelji”, autori Mira Čudina-Obradović i Josip Obradović tvrde da se, prema istraživanjima, nakon razvoda, obično javlja “kaos” u novom životu bivših partnera, što je i logično s obzirom na to da je došlo do prekida njihova uobičajenog načina života. Tako se kao psihološke posljedice mogu pojaviti bijes, anksioznost, ambivalentnost prema bivšem partneru, promjene raspoloženja, od sreće zbog samostalnosti do anksioznosti i depresije zbog straha što će biti sutra i kako će izgledati budući život.

Također, često partneri imaju osjećaj da nisu uspjeli kao supružnici ili kao roditelji i zato im je smanjeno samopoštovanje. Zabrinuti su i jesu li dovoljno privlačni i sposobni naći novog partnera, a često se osjećaju i vrlo osamljeni. S obzirom da obično djeca ostaju kod žena, one su manje osamljene, ili traže potporu rodbine ili prijateljica, koje su možda također razvedene pa se međusobno tješe i potpomažu.

Osim toga, društveni kontakti razvedenih osoba mnogo su slabiji nego što su bili prije razvoda, procijenjeno je da se prosječno polovica društvenih veza prekida nakon razvoda. Dolazi do gubljenja veza s rodbinom bivšeg partnera te zajedničkim prijateljima ili znancima, a uspostavljanje novih poznanstava ovisi o mnogim faktorima, ali ponajprije o tome je li osoba pokrenula razvod ili je ostavljena. Naime, obično se osobe koje su same pokrenule razvod brže uklapaju u društvo, njihovi društveni kontakti se čak ni ne smanjuju, nego i povećavaju, dok ostavljenim partnerima to sve ide teže i sporije.

Pomoć nakon razvoda

Dodatan problem je i područje ekonomske moći. Nakon razvoda braka padaju standard i ekonomska moć većine razvedenih osoba. Posebno su ugrožene žene, a često je taj pad ekonomske moći i dugotrajan, što negativno utječe na njihovu opću dobrobit, kao i dobrobit same djece. Ipak, istraživanjima su utvrđene i određene strategije kojima razvedenim osobama mogu pomoći da lakše preprode to razdoblje svog života i smanje stres koji doživljavaju.

Preporučuje se uključivanje u društvene aktivnosti u kojima može doći do stvaranja novih prijateljstava, nove emocionalne ili intimne veze, ili jačanja postojećih prijateljskih veza. Također, mogu se posvetiti učenju ili nastavku školovanja, koje obuhvaća nastavak prekinutog studija, polaženje večernjih tečajeva ili stjecanje novih vještina. Temeljitijim upoznavanjem vlastite osobnosti i pogrešaka u razgovoru s drugim razvedenim osobama, može se uočiti što nije vrijedilo u bivšem braku i što je dovelo do razvoda.

Olakšanje se može osjetiti i većim zalaganjem u radu, prekovremenim radom, iskazivanjem vlastite snage i prihvaćanjem pozitivnog odnosa prema životu. Od iznimne je važnosti i intenzivno bavljenje djecom i provođenje više vremena s obitelji. Strategije su različite, kao i njihova uspješnost u sprječavanju stresa. Međutim, ipak se kao najjuspješnije pokazalo pronalaženje novog i primjerenijeg partnera i uspostavljanje intimne veze. Sve ostale strategije samo su donekle uspješne.

Katarina Konsa

U Dalmaciji svaki sedmi brak se razvodi Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, iz knjige “Žene i muškarci u Hrvatskoj 2009.”, prosječna dob žena pri sklapanju braka 2007. godine bila je 26,7 godina, a muškaraca 29,7. Također, sklopljeno je ukupno 23.140 brakova, odnosno 5,2 na svakih 1000 stanovnika. Što se tiče razvedenih brakova u 2007., njih je ukupno 4785, odnosno 207 razvedenih na 1000 sklopljenih. Zanimljivo je da se, prema istraživanju Zavoda za statistiku, u Splitsko-dalmatinskoj županiji razilazi tek svaki sedmi bračni par, a ima i najmanje izvanbračne djece.