 |
| PIŠE ŽELJKO ŽUTELIJA |
Danima ne jede, loše spava i budi se u košmarima. Napet je kao državni proračun i razdražljiv kao ministar Ivan Šuker. Nestao mu je osmijeh s lica i unatoč zabrani pušenja dimi više nego ikad. Tjeskoban je, fitilj tolerancije sve mu je kraći, a bijesni monolozi sve duži.
Što se to dogodilo našem prijatelju, pita se kvartovska škvadra, pokušavajući nešto doznati od njegove žene, kojoj je u ovom razdoblju bračnog života jednako teško kao i Jadranki Kosor na Markovu trgu. Ipak, nada se da je to stanje samo privremeno - dok ne prođu predsjednički izbori, koje smatra glavnim izvorom psihičke nestabilnosti svog muža.
Njemu se pak čini da je kucnuo trenutak u kojem ne želi politički statirati. Iako još ne zna za koga će glasovati, ne dvoji o tome kakvog predsjednika države želi i već je iscrtao njegov psihoprofil. U vizijama našeg prijatelja budući predsjednik morao bi biti demokratičan i autoritativan, tolerantan i odmjeren, šarmantan i prezentabilan, lišen vlastodržačke taštine i narcisoidnosti tipične za političare, manekenke i nogometaše. Morao bi biti i europeizirani domoljub liberalnog svjetonazora, materijalno situiran kako bi bio pošteđen grešnih misli, maksimalno usredotočen na boljitak zajednice kojoj je na čelu, a ponajmanje na vlastitu sliku u zrcalu.
U iscrtavanju fotorobota budućeg predsjednika države naš nervozni kvartovski aktivist posebno je usredotočen na zamišljenu i priželjkivanu predsjednikovu kulturu življenja: od poglavara očekuje sklonost prema umjetnosti, dobro poznavanje enologije i gastronomije, rafiniranu kulturu odijevanja i privrženost svemu lijepom, od lijepih žena do prirodnih ljepota.
Nipošto ne bi smio biti dosadan, jer se u suvremenim društvima dosada tretira kao kažnjivo djelo.
Dio tih razmišljanja naš odnedavno neprepoznatljivi prijatelj ipak povjerava svojoj ženi. Kako bi u predasima njegovih dugih monologa uspostavila kakav-takav dijalog, ubacuje mu se u frekvenciju i dodaje kako bi voljela predsjednika koji voli životinje, primjerice pse, konje ili papige, ali kojem ne pada na um u kući držati gmazove ili zamorce. Uostalom, prostranost i njegovanost ekoparka na Pantovčaku trebala bi ga obvezivati na ljubav prema životinjama i prirodi, dodaje žena pomirljivo.
Damski rafinirano priželjkuje njegovana predsjednika, na kojem se vidi da svom izgledu posvećuje svakodnevnu brigu, pažljivo bira i dobro vezuje kravate i nikad, ama baš nikad ne nosi soknice nego isključivo dokoljenke, kako bi - ne otkrivajući dlakavu potkoljenicu - bez srama mogao sjediti za niskim stolićem i razgovarati sa svjetskim uglednicima. Naposljetku, voljela bi predsjednika koji nema problema s centimetrima i koji se uz nekog stasitog stranog državnika ne osjeća kao Bernie Ecclestone uz bivšu suprugu Slavicu. Koji ne poliže žličicu nakon što promiješa šećer u kavi i koji je vičan elegantnoj uporabi jedaćeg pribora i čaša za vino.
Ženin kratki ekspoze kao da ga je nadahnuo na nova razmišljanja.
Predsjednik bi morao biti prepoznatljiv po uljuđenu i odmjerenu govoru, po jasno izgovorenim i pravilno naglašenim riječima oblikovanima u suvisli smisao. Kad govor podsjeća na rad betonske mješalice, kao što se to događa ministru Darku Milinoviću, iritirani slušatelji stišavaju ton i prepuštaju se slici, sve dok im i ona ne dozlogrdi.
Na prvi pogled pred našim je kvartovskim prijateljem bogat izbor predsjedničkih kandidata, među kojima ne bi trebalo biti odviše teško odabrati onog koji se najviše približava idealnom psihoprofilu budućeg poglavara. No, uzmu li se u obzir strogi kriteriji kojima ih je podvrgnuo, izbor se naglo sužava.
Unaprijed se zna da će predsjednička kampanja obilovati i niskim udarcima i da će pokušaje umiljavanja biračima pratiti i nemilosrdni nasrtaji na političke suparnike. Prvi predsjednički kandidat već je dobio stranački crveni karton, a isto očekuje i njegova mogućeg suparnika bude li se kandidirao za predsjednika. Uđu li, pak, ta dvojica u drugi krug, neće biti teško zaključiti kako njihove dezorijentirane stranke nisu potrebne ni njima, ni nama ni državi.
I dok paunovi i fazani bezbrižno šeću parkom kojim su okruženi Predsjednički dvori na Pantovčaku, naš se kvartovski prijatelj približava političkom klimaksu. Njegova žena još naivno vjeruje da je Pantovčak kriv za sve, ali što ako nije tako?