Hoće li zaista Sunce izgubiti sjaj na kraju svijeta, kao što je Saša Antić ispjevao u legendarnoj “Smak svita”? I ne baš... Barem ne, ako je vjerovati aktualnim polemiziranjima apokaliptičara, te stidljivim najavama svjetskih stručnjaka. Jer, za razliku od kraja u “Smaku svita”, ljudska civilizacija mogla bi otići u jednom velikom Sunčevu bljesku.
Naime, u posljednje je vrijeme sve aktualniji kalendar Maya, koji kaže kako su Zemlji, barem ovakvoj kakvoj jest, dani davno odbrojeni. Naime, kalendar drevne južnoameričke civilizacije završava u nedjelju, 23. prosinca 2012. godine, i sve bi ostalo na debeloj mistici da vodeći svjetski znanstvenici nisu bombastično najavili kako će upravo tada naše Sunce doći do svojeg maksimuma, kada će se njegova aktivnost povećati nekoliko puta, što bi trebalo bitno utjecati ne samo na život na Zemlji, nego bi geomagnetske oluje izazvane solarnim bljeskovima, preciznije jednim golemim bljeskom koji će penetrirati kroz rupu u Zemljinu magnetskom štitu, trebale “ištekati” većinu ljudske tehnologije, od čega bi se ljudska civilizacija trebala oporavljati desetak i više godina. Da ne spominjemo i “veliki prelazak”, svojevrsnu transformaciju ljudskog roda.
Hoće li to biti pretvorba u prah ili u viši oblik bića, Maye nisu naznačili. Hoće li se zaista odviti takav scenarij koji su zagovaratelji kataklizme (bilo kakve) jedva dočekali, ili ipak s prognozama o mijenjanju civilizacije ne smijemo “letjeti” previše prema Suncu? Fizičar dr. Bojan Vršnak, znanstveni savjetnik na Geodetskom fakultetu, smatra da prave opasnosti nema.
− Primijetio sam da se posljednjih dana internet i mediji pune napisima o smaku svijeta 2012. godine. Zanimljivo je da se učestalost takvih kataklizmičkih tekstova, kao i onih o NLO-ima, povećava prije ljeta, a posebice tijekom ljetnih praznika, kada druge teme “presuše”. Ovaj put, smak svijeta pripisuje se Sunčevoj erupciji (vrlo vjerojatno potaknuto aktualnim znanstveno-fantastičnim filmom “Proročanstva”), no s obzirom na način kako Sunce funkcionira i na to kako se u Sunčevoj atmosferi pohranjuje energija koja omogućava pojavu erupcija, sa sigurnošću se može reći da takav scenarij nije moguć. Naravno, pojava “supererupcije” mogla bi prouzročiti podosta nedaća u današnjem tehnološkom svijetu, ali zasigurno ne bi mogla dovesti do “kolapsa ljudske civilizacije”.
 |
| Bojan Vršnak |
Ali drevni majanski kalendar prilično je precizan. Dani završavaju baš onda kada je izračunat najveći solarni maksimum i kada bi se Zemlja trebala naći poravnana sa središtem galaksije, dok bi se Zemljino i Sunčevo magnetsko polje poravnali. Je li to samo čudna slučajnost ili su Maye znali nešto što moderan čovjek treba otkriti?
− I ovdje je riječ o spekulacijama kakve se vrlo često mogu naći u medijima. Po toj logici, moglo bi se isto zaključiti da je svijet nastao s prvim danom majanskoga kalendara. Maye nisu znali ništa o Sunčevoj aktivnosti, gibanju Sunčeva sustava našom galaktikom, ni o Zemljinu magnetskom polju, tako da stavljanje njihova kalendara u dani kontekst nema nikakvog smisla. Ovome treba nadodati i da se promjene položaja Sunčeva sustava u galaktici mjere u stotinama milijuna godina, tako da “plus/minus” nekoliko godina ne znači apsolutno ništa. Slično vrijedi i za promjene magnetskog polja Zemlje (geomagnetsko polje po svojoj je prirodi promjenjivo): trenutačno magnetsko polje jest u fazi blagog slabljenja (oko pet posto u posljednjih 150 godina), ali to opet znači da će promjena od sada pa do 2012. god. biti potpuno zanemariva. Na kraju spomenimo da većina prognoza upućuje na to da će sljedeći ciklus aktivnosti vjerojatno biti slabiji od nekoliko prethodnih, koji su zapravo bili dosta intenzivni.
No, utječu li Sunčevi bljeskovi na Zemlju?
− To su nagle provale energije koje dovode do vrlo jakog zagrijavanja plina Sunčeve atmosfere. Temperatura može doseći i nekoliko desetaka milijuna stupnjeva, tako da područja zahvaćena bljeskom zrače vrlo intenzivno rendgensko i ultraljubičasto zračenje. Kad pristigne do Zemlje, to visokoenergetsko zračenje dovodi do poremećaja ionosfere. Bljeskovi također stvaraju snopove čestica visokih energija (tzv. relativističke čestice) koje dovode do kvarova umjetnih satelita, a mogu biti i kobne za astronaute. Koronini izbačaji su erupcije u kojima desetak milijardi tona plina biva izbačeno sa Sunca brzinama reda veličine tisuću kilometara po sekundi. Kada za nekoliko dana takva erupcija pristigne do Zemlje, nastaju geomagnetske oluje. Jedna od najočitijih posljedica je pojava polarne svjetlosti.
Kako su učestale pojave Sunčevih bljeskova i koroninih izbačaja?
− Suncu je svojstven jedanaestogodišnji ciklus aktivnosti. Tijekom perioda maksimuma aktivnosti, Sunčeva površina prekrivena je mnogobrojnim grupama pjega, pa su vrlo učestale i erupcije. Dnevno se opaža i više desetaka bljeskova različitih intenziteta; možemo reći, pravi vatromet. Naravno, nas zanimaju one najsnažnije erupcije: u posebno aktivnim periodima takve erupcije događaju se svakodnevno. Tada je i magnetsko polje Zemlje stalno “uzburkano” intenzivnim geomagnetskim olujama. S druge strane, u periodu minimuma ciklusa Sunčeve aktivnosti, erupcije su vrlo rijetke. U prosjeku se dogodi samo jedna tjedno. Trenutačno, ciklus je u minimumu, tako da se ozbiljnija eruptivna aktivnost očekuje tek za nekoliko godina.
Kako eruptivne pojave na Suncu utječu na magnetsko polje Zemlje?
− Najsnažniji utjecaj na magnetsko polje Zemlje imaju koronini izbačaji. Oni sa sobom nose veliki magnetski tok, koji međudjelovanjem s geomagnetskim poljem (tzv. magnetskim prespajanjem) dovodi do pojava geomagnetskih oluja i pojave polarne svjetlosti. Geomagnetskom olujom nazivamo pojavu značajnih oscilacija Zemljina magnetskog polja, pri čemu dolazi do pojava induciranih struja u električki vodljivim slojevima atmosfere i oceanskim površinama. Efekt je posebice uočljiv na višim geografskim širinama, gdje oscilacije magnetskog polja mogu doseći amplitude reda veličine jedan posto. Iako je takva amplituda naoko mala, u konačnici inducirane struje povremeno dovode do raspada elektroenergetskih sustava, primjerice 1989. u Quebecu, Kanada, kad je šest milijuna ljudi više od devet sati ostalo bez električne energije.
Je li današnja tehnologija napravljena tako da se može nositi sa Sunčevim erupcijama? Ako ne, zbog čega ljudi nisu uzeli u obzir i opasnost od njih?
− Obično se kaže da se o utjecaju Sunčevih erupcija na Zemlju, a posebice o tehnološko-ekonomskom aspektu tog utjecaja, počelo ozbiljnije raspravljati tek u nekoliko posljednjih desetljeća. Zapravo, to i nije točno. Jedan primjer dolazi iz vremena Drugog svjetskog rata, kad su Britanci razvili prve radarske sustave za otkrivanje naleta njemačkih bombardera. Tada su i Britanci i Nijemci utvrdili da radari postaju “zaslijepljeni” radiozračenjem Sunčevih bljeskova. Zbog toga je Hitler dao izgraditi tri solarna opservatorija kako bi se razvile metode za prognoziranje pojave velikih bljeskova. S naglim razvojem sofisticiranih tehnologija u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, uključujući i svemirske letove, postali smo sve ranjiviji na promjene u svemirskom okruženju. Zbog toga se u posljednjih desetak godina ubrzano razvija sustav “svemirske prognoze” (Space Weather), kojim se nastoje predvidjeti promjene u bliskom svemirskom okolišu (uglavnom vezano uz Sunčevu aktivnošću) kako bi se izbjegle, ili barem smanjile, značajnije štete (npr. kvarovi na svemirskim misijama, rušenje satelita, raspadi elektroenergetskih sustava i sl.).
 |
Mogu li nam štetiti snopovi čestica visokih energija?
− Od čestica visokih energija, ne samo sa Sunca nego i iz dalekog svemira, štiti nas Zemljina atmosfera i magnetsko polje. Kako su te čestice, tzv. kozmičko zračenje, električki nabijene, otežano im je kretanje okomito na magnetsko polje, tako da se mi zapravo nalazimo unutar vrlo efikasnog “geomagnetskog štita”. Zanimljivo je da nas i Sunčeve erupcije zapravo štite od kozmičkog zračenja iz dalekog svemira: kada je povećana učestalost koroninih izbačaja, međuplanetarno magnetsko polje postaje jače, tako da ono odbija dobar dio čestica koje bi inače prošle do Zemlje. Naravno, snopovi čestica iz Sunčevih erupcija mogu biti opasni, pa i pogubni, za astronaute koji bi se našli izvan Zemljina “magnetskog štita”. U eri osvajanja Mjeseca, za ovu opasnost nije se znalo i prava je sreća da ni jedna misija nije bila zahvaćena takvim snopovima čestica.
Koliko točno možemo predvidjeti CME-ove?
− Danas, u većini slučajeva, nadolazak koroninih izbačaja može se predvidjeti s točnošću od plus/minus 10 sati. Dakle, potrebno je još puno poraditi na poboljšanju točnosti. Još je lošija situacija u procjeni snage geomagnetske oluje potaknute izbačajem. Jačina oluje ovisi o orijentaciji magnetskog polja u izbačaju, a to je danas još uvijek vrlo teško procijeniti na temelju opažanja izbačaja dok je još u blizini Sunca.
Znači li Sunčeva aktivnost opasnost samo za tehnološko-ekonomski aspekt ljudskog djelovanja, ili ono možda ima utjecaja i na klimatske, geološke, pa čak i na promjene kod ljudi?
− Postoje indicije da Sunčeva aktivnost djelomično utječe na klimu. Zanimljivo je primijetiti da je u posljednjih sto godina, u kojima uočavamo učinke globalnog zatopljenja, istodobno jačala i Sunčeva aktivnost. Također se zna da je u doba vrlo niske Sunčeve aktivnosti, koje je vladalo od sredine 17. st. pa do drugog desetljeća 18. st. (tzv. Maunderov minimum) prosječna temperatura pala za više od jednog stupnja. Taj period katkad nazivamo “mini ledenim dobom”, a u Francuskoj je posebno zabilježeno po tome što se zimi ledilo vino u bačvama. Također, postoje dosta jake indicije da Sunčeva aktivnost utječe i na živi svijet. Na primjer, mjerenjem debljine godova drveća u određenim područjima može se primijetiti efekt jedanaestogodišnjeg ciklusa. To je vjerojatno prouzročeno finim klimatskim promjenama, preslabim da bi se izravno uočile, primjerice, u mjerenjima temperature.
Ako se spomenuti scenarij “superbljeska” ne dogodi, trebamo li i dalje biti zabrinuti zbog prijetnji Sunčevih erupcija?
Ne. Puno više štete trpimo od potresa, poplava, požara. Uz to, čini mi se da se najviše trebamo bojati nas samih: zagađenja, nuklearnih prijetnji, globalnog terorizma... U tom smislu, najmanji su nam problem Sunčeve erupcije.