Paparazzi već mjesecima budno vrebaju svaki njegov izlazak u javnost, o njemu se priča na svakome koraku, a na stranicama društvenih kronika dnevnih i tjednih listova danomice se štancaju priče o njegovim dogodovštinama. Sve do sada on je, međutim, rezolutno odbijao svaku ponudu za intervju. Dame i gospodo, Ferrari 340 Spider!
Pa kako ide, šjor Ferrari?
- A evo, iđe, iđe...
Vidim, lijepo ste se prilagodili novoj sredini.
- Si, si, ma come no, certamente! Ili kako biste vi Hrvati rekli - nega!
Pa mi, znate, baš i ne bismo.
- Ali Željko...
Jedan je Željko.
- U tomen ću slučaju morat risetirat ovu nesriću od putnoga konpjutora. Znate, nami je, u virmi, zakon prilagodit se čouku šta nas gonja.
Nemojte, za Gospu blaženu, ni slučajno! Na posljetku, vi to ne biste niti smjeli učiniti. Pa ne gonite, pače, ne vozite mene, nego, je li...
- Je, ta van je na mistu, cento per cento!
Zbilja sam impresioniran. Kad vas čovjek čuje, nikad ne bi rekao da ste iz Maranela.
- E sad pretjerivate.
Ma kakvi, šjor Ferrari, očiju mi. Zvučite mi kao da ste iz...
- Iz?
Šta ja znam, možda iz Maranela Gornjeg?
- Ne razumin...
Ma nema veze. Nego, kako se snalazite na ovim našim izlokanim prometnicama?
- Da kako? Nikako! Eto kako! Koji put mi prosto dođe ža šta san od late i vida, a ne od krvi i mesa, ka vi. Jer da jesan krvav i mesnat, pa da još iman i zeru kamenčića na bubrizin ili u žuči, ispiša bi ji dok rečeš keks. Vamin su ceste, božemiprosti, ki jedna velka abolanta za urologiju. Užas! Fala Bogu dragomen šta mi je mater pokojna, pa da ne mora gledat kako joj se mali pati. Nu, prignite se! Još pinku, bogareti, niste baba! Skroz doli! Tako! I? Šta van se čini?
Nije lijepo, doista nije. Podvozje vam je uzorano kao slavonska njiva.
- Malo sutra! Poco domani! Slavonska njiva je u usporedbi s menon ki dičinja gujica.
Da, na žalost, moglo bi se i tako kazati. Pa jeste li se požalili Željku.
- Da jednon! Nema dana, ma nema ni ure, da mu se ne izjadan.
I što on na vašu muku kaže?
- Prvo mi je govorija da se strpin, da nema vrimena, da ga čekaju prišniji projekti. A sad više ništa ne govori.
Ma baš ništa?
- Ništa. Samo u me metne cedeja od Tedija Spalata da ga čujen kako piva: “Sve ću preživit, na sve san friži spreman...”
Duhovito, nema što.
- Je, duovit je, puno je duovit. Kamo lipe sriće da je tako i duševan.
Zar nije?
- Ma pustimo to.
Šjor Ferrari, sa mnom možete biti otvoreni.
- Četer prsta ili cilih pet? Ajte, gospodne nounar, nemojte mene... da ne rečen šta.
Ali doista, ne trebate se ženirati, olakšajte si muku, kažite što vas tišti...
- Ja van se čudin! Pa nisan ja japanska ili korejska škatulica ili, metnimo stavit, dičinji autić. Ja san Verari, bogareti, i ne bi zapada kliko zapadan da lajen o gazdi okolo ki babetina u menopauzi. Kad si uša u me, to ti je isto ki da si se oša ispovidit. Sve šta čujen, otrat ću u crnu zemlju.
U redu, neću inzistirati. Uostalom, duboko sam uvjeren kako u vašoj svakodnevici ipak pretežu svjetliji tonovi i vedrije zgode, zar ne?
- A je, čujte, eto, rećemo, ja mogu di druga auta ne mogu ni pod razno. Baš mi se nikidan jedan engleski kuolega požalija kako kupi vlagu po garažaman dok se ja sunčan na Rivi. A šta ti ja mogu, ko ti je kriv - velju ja njemu - kad Žele nije tija kupit Bugatoga, nega je izabra Verarija!
Ha, ha, ha, baš ste mu lijepo odvratili, kako prikladno...
- Je, je, dobro mi je, baš je, grišija bi dušu kad bi se iša žalit. Vidite i sami kakva su vrimena došla. Šta je par friži prama tomen da san uvik punoga rezervara, čist, izglancat, namazatih guma, na suvome... Mogu samo užgat sviću u Gospe od zdravlja da tako i ostane.
Pa nije valjda i vas strah za svoju budućnost?
- A koga nije?! A?! Ajde, recite po duši, koga nije?! Znate, koji put se znan probudit po noći cili mokar, ka gola voda. Sanjan da me plinu, uliza u mene niki čouk, pali makinju i goni me daleko, daleko... A ja cili drćen, ki dušica na vitru, i mozgan: A ko će me sad vozit? Evo vidite, cili se naježin kad o tome promislin.
Razgovarao ivica ivanišević
Jesan manjina, ali svit me poštiva
Kako se osjećate kao pripadnik nacionalne manjine u Splitu?
- Lipo, šta je je. Svit me poštiva, imaju baš jedan ljucki odnos prama meni. Šta je i logično, je li, jer nisan ja, božemiprosti, stojadin ili jugo. Jes da je juga crta moj zemo Giorgietto Giugiaro, ali ima bit da je to više činija nako, priko neke stvari. Meni je u Splitu prva liga ili kako bi to kod mene doma rekli: Serie a! Kako je drugin manjinan, u te se posle ne bi tija mišat.
|