hrvoje bešlić blizu petrinje ima najveću farmu kaktusa u ovom dijelu europe
Kada bi se nekim čudom na jednome mjestu sabrali svi kaktusi koji su tijekom 60-ak godina prošli kroz ruke triju generacija petrinjske obitelji Bešlić, njihov bi se broj popeo na više od 300.000 komada.
Razne okolnosti, u prvom redu ratna zbivanja, kontinuirano su Bešlićima uništavale hobi koji je s vremenom postao i obiteljski posao. Samo zahvaljujući velikom strpljenju, kolekcija sukulenata, s pradomovinom u pustinjskim krajevima Amerike i Afrike, opet se digla “na noge”, dosegnuvši sadašnju brojku od stotinjak tisuća komada. Time je postala i najveća privatna zbirka kaktusa s područja zemalja bivše Jugoslavije.
 |
| Sisak, 090310. Hrvoje Beslic iz Petrinje u staklenicima u Duzici uzgaja kaktuse. Na fotografiji staklenici za uzgoj i proizvodnju kaktusa. Foto: Miroslav Kis / CROPIX |
Pozamašno carstvo kaktusa tijekom posljednjih 50-ak godina doživjelo je čak nekoliko teških egzodusa, koje su Bešlići, ponajprije njezini utemeljitelji otac Josip i sin Hrvoje, na svoju veliku tugu gledali vlastitim očima.
- Prvu je zbirku otac morao prodati, no ja sam već bio toliko inficiran kaktusima da sam poskrivećki počeo stvarati novu. Na brojci od 50 tisuća komada zaustavio nas je rat, i okupatorska vojska koja je posve uništila staklenik. Opet smo se digli, u najljućem vihoru 1991. napravili smo novi, još veći. Zatražili smo pomoć kaktusara iz cijeloga svijeta.
Odazvali su se... odasvud nam poslali sjeme. Bio je to zametak novog staklenika koji je, upravo kad je krenulo, pogodila granata. Moj otac je tada rekao da nikad više neće imati posla s kaktusima. I porekao – kaže Hrvoje, kupivši za start novog staklenika malu parcelu zemlje u blizini Petrinje.
Sudbina im se nakon toga konačno smilovala, nije im smetala na putu stvaranja biljnog carstva u kojem najveći primjerci kaktusa dosežu veličinu i do četiri metra. S vremenom su postali atrakcija, nezaobilazna ruta ekskurzija i stručnih skupova, ali i botaničara koji posjećuju njihovu biljnu farmu. Ona je, šali se Hrvoje, još uvijek u svojevrsnom statusu prognanika, s izglednim preseljenjem u Petrinju.
 |
| Hrvoje Bešlić sa svojim kaktusima |
‘Kaktusi mi se vesele’
- Imamo kaktusiće veličine graška do onih višemetarskih koje smo nekako uspjeli sačuvati tijekom svih ovih godina uzgoja. Ima uistinu posebnih i prelijepih primjeraka, a svima im je zajedničko da su najljepši u vrijeme cvatnje. Tada pokazuju sreću, unutrašnji mir. Kaktuse doživljavam kao netko kućne ljubimce, pse ili mačke.
 |
| Najmanji među primjercima u uzgajalištu |
Osjećam kada im nije dobro, ali i kada se vesele. Netko možda neće razumjeti, ali uistinu imam tu posebnu vezu s njima. Mnogi su mi dragi, no, ako se već trebam opredijeliti, srcu mi je najviše prirasla biskupova kapa. Kada cvjeta, tada je baš nalik kapici, stvarno veličanstvene lepeze boja – kaže Bešlić, navodeći i kako u povelikom stakleniku ima oko 400 različitih vrsta.
piše TANJA ŠIMUNDIĆ BENDIĆ
SNIMIO miroslav kiš / cropix
Pažljivo s vodom i suncem
I kaktusi mogu dobiti opekline na svojem tijelu. Ljudi griješe kada ih naglo izlože suncu, ne razmišljajući da i njima treba postupno privikavanje. Hrvatska nije autohtona domovina kaktusa, ono što mi ovdje imamo u slobodnom rastu, posebice u Dalmaciji, to su tek vrste koje su se tijekom vremena prilagodile novim životnim uvjetima.
Druga je stvar uzgoj u staklenicima, nalik našem, s preslikom životnih uvjeta nalik onima iz prave im domovine – kaže Hrvoje Bešlić. Napominje da kaktus nikada neće uginuti zbog pomanjkanja vode, nego samo njezina viška. Ovi bodljkavci, naime, ne vole suvišna zalijevanja, vodu im treba dodavati tek kada se okolni supstrat osuši. Valja poštovati njihovu fazu mirovanja od listopada do kraja veljače, kada se kaktuse uopće ne smije zalijevati.
|