tržište najskupljih vina uopće ne osjeća krizu u hrvatskoj, štoviše - raste
Zime nema za skupa vina na hrvatskom tržištu. To dokazuje i stalno rastući broj članova zagrebačkog Vinskog kluba tvrtke “Vivat fina vina”, najvećega domaćeg uvoznika skupih vina, koji je u kratko vrijeme okupio čak 150 ljubitelja dobre kapljice.
Za cijenu ne pitaju, kaže jedan od menadžera tvrtke Alan Kirigin, navodeći kako je trenutačno na trendovskoj listi najskupljih klupskih akvizicija australsko vino “Penfolds Grange”. Za 0,75-litrenom buteljom od tri tisuće kuna, vlada prava jagma, potvrđuje Kirigin, ipak ne odavajući imena VIP-ovaca koji ovakav hedonizam sebi mogu priuštiti bez da trepnu.
Doznajemo da ti pripadnici elite, prije najavljenog dolaska u “Vivatovu” vinoteku, stavljaju svoje ime na listu čekanja za određenu skupu butelju. Razlog su mahom limitirane kolekcije, svedene tek na 20-ak boca.
 |
| Alan Kirigin / Foto: Jadran Babić / CROPIX |
- Anonimnost je pravilo našeg kluba, no otkrit ćemo kako na listi domaćih kupaca vrhunskih vina prednjače odvjetnici. Možemo reći da je to prva liga te branše. Netko bi možda pomislio kako iza njih dolaze političari, ali pogriješio bi. Drugi su na redu vlasnici hotela i renomiranih restorana, a - kao malo iznenađenje - slijede liječnici.
Političari zaostaju
Tek tada na red dolaze naši političari. Po svoja vina dolaze u najavljenom terminu, uglavnom kada nema puno ljudi – kaže Kirigin. Napominje kako se na kupnju skupih vina sve više gleda i kao na dobru investiciju.
Osim australske perjanice, u Vinskom klubu vrh liste bestselera popunjavaju Toskanci: “Solaia” s buteljom “teškom” oko dvije tisuće kuna, te “Amarone” i “Tignanello”, koji su, za razliku od prethodnika, svedeni na “prihvatljive” cijene od 800, odnosno 600 kuna.
Pomama vlada i za šampanjcem, posebice buteljom “Comtes de champagne” od 1200 kuna.
- Uvijek se govorilo kako svaka roba svoga kupca nađe. Sasvim sam siguran da bi se i skuplja vina od ovih što ih nudimo lako mogla prodati. To nam pokazuje i veliki broj ljubitelja fine kapljice iz susjednih zemalja, mahom biznismena, koji ne pitaju za cijenu. Nije rijedak slučaj da nam najave dolazak i zatraže zatvaranje vinoteke na 15-ak minuta kako bi mogli na miru uzeti ono što žele. A žele samo najbolje. Riječ je o poslovnim ljudima s područja zemalja bivše Jugoslavije, iz područja telekomunikacija, graditeljstva, vlasnicima velikih tvrtki... - kaže Alan Kirigin.
tanja šimundić bendić
Kriza jeftinijih
Prigodom uvoza ne idemo na količine, nismo u mogućnosti ostvariti velike narudžbe. Vanjske renomirane vinarske kuće, naime, imaju točno određene kriterije o količini butelja koje se izvoze u neku zemlju, što se nadovezuje na prethodno ostvarenu prodaju.
Svjesni smo kako našu ponudu ne mogu činiti samo ekskluzivna vina, tako da je 70 posto onih prilagođenih platežnoj moći građana uobičajenih primanja. No, činjenica je da nam je upravo u toj grupaciji promet pao. Kriza je učinila svoje – kaže Alan Kirigin (na slici lijevo).
|