Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar

Grčić: Na kraju mandata izlaz iz krize. A da date ostavke pa da odmah izađemo iz krize. Mijo, Solin

Kako poslati komentar

Mozaik

Objavljeno 18.01.2010. u 19:21

direktor splitske branding agencije s više od 35 međunarodnih nagrada

Priča o uspjehu: Toni Adamić "Elevatorom" se uspinje u svijetu

Više od dvadeset godina školovanja i rada u Londonu, Los Angelesu i Rimu, a sada u Splitu, dovelo ga je do toga da ga prepoznaju klijenti i stručni žiriji na području brendiranja i vizualnih komunikacija

Toni Adamić, brand konzultant s više od 20 godina iskustva, čije djelovanje obuhvaća tri svjetska centra − London, Los Angeles i Rim − voli u razgovoru koristiti nogometne prispodobe, a i “duh mjesta” je takav: Asanovićev kafić na desetak koraka od ureda Adamićeve agencije “Elevator” u splitskom Varošu, na “pljucomet” od Starog placa.

Adamić je upravo tog jutra otvorio e-mail kojim ga obavještavaju da je postao član žirija Međunarodne akademije vizualnih umjetnosti (International Academy of the Visual Arts), u kojem se inače nalaze i stručnjaci iz Disneyja, Estee Lauder, HBO-a, MTV-ja, Polo Ralph Laurena, Victoria’s Secret i Yahooa.

On se ne uzbuđuje previše − nije mu to prvi angažman te vrste, a dosad je i sam dobio više od 35 međunarodnih nagrada, poput Communicator Award, Davey Award, Summit Marketing Effectiveness Award, te čak triput Summit Creative Award, pa je njegov rad u Hrvatskoj posljednjih desetak godina najbolja ilustracija one znane “uputnice” − misli globalno, djeluj lokalno.

Naime, ova priznanja stigla su uglavnom za brendiranje i izradu vizualnog identiteta ovdašnjih tvrtki poput “Pivca”, “Nadaline” ili “Galenskog laboratorija”, iako Adamićev profesionalni životopis uključuje i angažman za međunarodne klijente kao što su General Motors, Atomic, Elan, Lockheed, Toyota, Playboy, Lexus...

Ne voli ‘estradizaciju’

Kao urednik često sam objavljivao vijesti o Adamićevim poslovnim uspjesima, ali on je uvijek izbjegavao “estradizaciju” svoga rada, što − evo ga! − objašnjava citirajući legendarnog Hajdukova trenera Luku Kaliternu:

− On je kao mudar čovjek jednom rekao da ne shvaća zašto se igrači toliko ljube kad daju gol, jer to im je i posao. Kako bi to bilo da postolar, kad napravi cipele, iziđe na ulicu i grli se s prolaznicima? Živim po načelu da su priznanja samo posljedica dobro odrađenog posla, a mene raduje kad, kao rezultat moga rada, klijentu poraste promet. Ultimativni pokazatelj rezultata je njegova blagajna. A svako priznanje vrijedi onoliko koliko i onaj tko vam ga dodjeljuje. Ono što mene zanima jest kontinuitet. Jedno priznanje može biti slučajno, ili nekoliko njih, ali ovako velik broj priznanja govori o kontinuitetu uspjeha. A svakako godi biti priznat izvan granica Hrvatske.

Adamić je granice Hrvatske bio napustio u drugoj polovini osamdesetih jer, kako kaže, voli biti “ubačen u pravi ambijent, a ne promatrati stvari s daljine”. Htio je vidjeti finale engleskog nogometnog kupa uživo, biti na koncertu grupe “The Who” baš u Londonu te, uostalom, nakon nekoliko godina “gluvarenja” u Splitu, gdje je u Umjetničkoj školi završio grafički smjer, nastaviti školovanje vani.

To nije išlo lako, kaže da “self made man” priča nije romantična te da se u životu dosta “nabauštelio”. U britanskoj prijestolnici proveo je tri godine, a onda se preselio u Los Angeles, gdje je diplomirao vizualne komunikacije te u deset godina življenja tamo stekao prva značajna iskustva u poslu, vješto uhvativši val kompjutorizacije u vizualnim komunikacijama.

Nakon profesionalne afirmacije u SAD-u dobio je vrlo primamljivu ponudu za rad na internetskom marketingu talijanske novinske agencije ANSA. Iz Rima se početkom minulog desetljeća vratio u Split − pri čemu nisu bili nebitni privatni razlozi − uvjeren da će svoj nabildani “know how” moći kvalitetno iskoristiti i na domaćem terenu.

Uvid u kvalitetu

− Biti, evo, sudac u međunarodnim okvirima veliko je priznanje meni osobno, a na taj način iz prve ruke imam uvid u najnovije trendove i najkvalitetnije pojedince i agencije. Ali nije to mala stvar ni za grad Split − veli Adamić dok ispijamo prvu jutarnju kavu.

Svjetske referencije u ovom opuštenom velovaroškom ambijentu djeluju pomalo nadrealno. Adamić u Biserovoj ulici ima “radionicu” u kojoj zapošljava dvije suradnice, a jedna od njih je Amerikanka koja se radi posla u “Elevatoru” doselila iz domovine s mužem. Danas rad “Elevatora” značajno nadilazi grafičko dizajniranje, napominje Adamić:

− Moj je posao klijentu razviti i pozicionirati brand koji će mu omogućiti da opstane i bude uspješan na tržištu. Ako moj klijent koji je proizvođač čokolade funkcionira u konkurenciji Lindta, Kraša, Milke i Tobleronea, ako klijent iz mesne industrije napreduje bez obzira na velikane poput PIK-a i Gavrilovića, onda znači da se nešto tu radilo dobro. Kako, uopće, strani klijenti gledaju na poslovanje s agencijom iz Splita, je li odavde moguće djelovati jednako kvalitetno kao iz SAD-a − logično je upitati Adamića.

Pouzdanost zapadnog tipa

− Naravno, kad ujutro dođem na posao, u glavi mi nije ni Varoš ni New York, nego kako taj dan najbolje odraditi svoj posao. Ako uspiješ zadržati tu filozofiju, bez kompromisa, iz dana u dan, rezultat je prije ili kasnije uspjeh. Ne kupuje klijent Split, nego vrlo specifičnu intelektualnu uslugu, pa mu je svejedno odakle ona dolazi. Svaki klijent ima svoje osobitosti, ali jedno je zajedničko: ovaj posao funkcionira upravo na kvaliteti minulog rada, ali i na osobnom osjećaju koji se razvije između dvije strane. Osim kreativnosti, veliki klijenti traže i apsolutnu pouzdanost zapadnog tipa − kaže Adamić koji sa svojom agencijom očito udovoljava tim kriterijima, a posljedica je uspjeh koji mu kao ugodnu posljedicu donosi i to da − naglašava šef “Elevatora” − ne mora baš sa svakim raditi, nego može i birati projekte.

Konkurencija, koja je i u Hrvatskoj narasla, ne zabrinjava ga. Ona je − veli − “sama za sebe normalna stvar u biznisu”:

− Ali, vrlo je važno o kakvoj se konkurenciji radi − konkurencija kvalitetnih podiže kriterije, a konkurencija nekvalitetnih snižava ih.

sandro pogutz

Amerikanci su ispred svih

•• Koja je osnovna razlika u obrazovanju između Hrvatske i inozemstva?

− Branding se na ozbiljan način studira gotovo isključivo u SAD-u, te donekle Velikoj Britaniji. Treba ipak reći da se u posljednje vrijeme i drugi jako trude i polako pristižu, ali Amerikanci su uvijek korak ispred. Zna se kakva je Amerika, nema tu enigme − tamo sveučilišta vrbuju isključivo renomirane stručnjake s gomilom uspješnih projekata iz prakse. Jedino na takav način moguće je privući vrhunski studentski kadar.

•• Je li Hrvatska također napredovala u tome?

− Da, ali kako se iskustvo gradi godinama, još uvijek nedostaje vrhunski kadar na seniorskim pozicijama. Osim u najvećim tvrtkama, još uvijek se, nažalost, previše vjeruje amaterizmu.

Split zaslužuje isto što i Pariz

•• U posljednje vrijeme često se govori o potrebi brendiranja Splita. Što mislite o tome?

− To je posebna priča. Na kockanju sa sličnim projektima već smo višestruko opekli prste. Po meni, samo razina kvalitete prihvatljiva za Rim, Pariz ili London može biti dovoljno dobra za Split.

 


Komentari Morate se prijaviti da biste komentirali članak.

Komentar od: lavanda | Komentirano: 19. siječanj 2010. 10:53
Zvuci impresivno.Tony zanima me usporedba Splita i velikih metropola?Ja zivim u Londonu kojeg obozavam.Volim Split ali se mora jos kultivizirati.