Što dulje igraš, to je užitak veći. Osam godina sam intenzivno u svijetu računalnih igara, a “World of Warcraft - WOW” je zasigurno najpopularnija. Od prvog dana nisam joj odolio. Sjedio bih pred kompjutorom do tri-četiri dana, neprestano razvijajući strategije kako postati najbolji.
Inače, dnevni raspored “WOW” igrača je prilično jednostavan: spava se najkraće, a čak i u snu igra je najvažnija. Potom se ostatak vremena igra jer nitko ne može biti uspješan ako 20 sati dnevno nije za kompjutorom - počinje ispovijest 20-godišnjak Karlo Definis koji se godinama jednostavno nije mogao othrvati čarima virtualnog života.
 |
| "Izliječeni" gamer Karlo |
Planetarno popularna igra “World of Warcraft” “očarala” je više od deset milijuna korisnika interneta koji su svi međusobno umreženi i igraju zajedno s glavnim ciljem uživljavanja u lik kojim se igra i napreduje kroz virtualni svijet.
S obzirom na to da se mjesečno plaća stotinjak kuna za pristup serveru, proizvođač igre “Blizzard Entertainment” zarađuje više od 100 milijuna američkih dolara mjesečno.
- U svijetu ‘Warcrafta’ svatko može biti uspješan, bez obzira je li gadan, kako izgleda, ima li ruke i noge. Najvažnije je da može koristiti miša i tipkovnicu. Poseban je osjećaj kad te pohvali prijatelj iz Kine i prizna da priželjkuje tvoj uspjeh. Rijetko što može tako usrećiti - nastavlja Karlo priznajući da se otuđio od društva, popustio u školi, nije izlazio iz kuće…
Virtualni život
- Čak sam odbio nekoliko cura jer sam igrao ‘WOW’. S obzirom na to da igrači nemaju vremena ni za što, pa čak ni za jelo, udebljao sam se 30 kilograma jer je čips bio glavna namirnica, a onda sam shvatio da to sve više nema smisla. Nakon četiri i pol godine svakodnevnog igranja zaključio sam da jednostavno ne mogu paralelno voditi virtualni i ‘pravi’ život. Dan je prekratak. Iskreno, ne poznajem nikoga tko je najbolji u oba područja - priznaje Karlo nastavljajući kako je “WOW” ostavio nakon upisa na Ekonomski fakultet, a već godinu dana je “čist”, odnosno dozira igranje samo 15-ak minuta tjedno.
Međutim, snaga volje nije kod svih jednako jaka kao što je bio slučaj uspješnog Karla, tako da je svjetsku pozornost privuklo mnoštvo radikalnijih slučajeva: epileptički napadaj 15-godišnjeg Šveđanina nakon dugotrajnog “zurenja” u ekran, smrt japanskog mladića zbog nejedenja…
Nameće se logično pitanje gdje je granica između zadovoljavanja potrebe za zabavom i ovisnosti.
- Kod svih ovisnosti granica i ‘put u patologiju’ nastaje onda kada se sve druge svakodnevne aktivnosti i potrebe zanemaruju, stavljaju u drugi plan da bi se došlo do čaše, droge ili kompjutorske igrice. Igranje igrica (kao i ostale ovisnosti) u velikoj mjeri ‘opsjeda’ cijeli život igrača, zbog čega imaju problema sa spavanjem, preskaču obroke i zanemaruju sve druge aspekte svog društvenog života…
Međutim, kod svih ovisnika u osnovi su nisko samopoštovanje i samopouzdanje, nesposobnost donošenja vlastitih odluka, moguće su također povučenost, nezrelost, zabrinutost, anksioznost… - objašnjava psihologinja Sanja Maroević, voditeljica Službe za psihologiju PB-a “Vrapče”.
S druge strane, doc. dr. Zoran Zoričić, psihijatar u Kliničkoj bolnici Sestara milosrdnica, napominje kako je “u većini slučajeva riječ o poremećaju kontrole poriva, a samo manji dio istinski je ovisan o igricama”.
- Strastveni igrači u pravilu su osobe natprosječne ili barem prosječne kognitivne inteligencije, nažalost, učestalo s problemom nerazvijene emocionalne i socijalne inteligencije, sklone životu u virtualnom svijetu koji im hrani fantazije, razvija kreativnost, omogućava pražnjenje agresivnih pulzija. Istodobno, virtualni svijet kompjutorskih igrica djeci omogućava sklonište, latenciju pred traumom ulaska u realni svijet odraslih s odgovornošću i imperativima koje sa sobom nosi.
Jednostavno rečeno, u svijetu kompjutorskih igrica za igrača nema posljedica, pogrešaka, sve mogu kontrolirati. Ako se pogriješi, sve mogu izbrisati, svijet je znatno privlačniji od realnog svijeta, igraju ulogu koju žele, biraju identitet koji žele, koji je u pravilu poželjniji od stvarnog, ograničenog biološkom i genetskom datošću. Mogućnost da igrač kontrolira svijet, uloga omnipotentnog boga je ono što igrice čini toliko neodoljivim, u krajnosti potencijalno i opasnim - zaključuje psihijatar Zoričić.
Međutim, nisu samo djeca i mladi ti koji su izloženi velikoj opasnosti. Kako nam je otkrio splitski kirurg Kanito Bilan, i on je jedno kraće razdoblje intenzivno igrao “Travian”, igricu vrlo sličnu “WOW-u”.
- Dok sam bio na specijalizaciji u Zagrebu, daleko od obitelji i većine prijatelja, iz čiste dosade sam počeo igrati. Međutim, takva zabava mi je počela oduzimati sve više vremena, a počeo sam se i nervirati zbog toga. Shvatio sam da mi ‘Travian’ donosi previše štete, tako da sam ga jednostavno nakon pet-šest mjeseci izbrisao. Moram priznati da sam jutro poslije osjetio ogromno olakšanje - iskren je Bilan navodeći primjere svojih prijatelja koji su ipak ostali strastveni igrači.
Negativne emocije
Kako napominje, riječ je o ozbiljnim ljudima, sa stalnim zaposlenjem, ali ne mogu odoljeti virtualnom životu. Spomenuo je pilota koji je “ljubav” prenio i na suprugu, tako da im je strategija ratovanja i gradnje posjeda postala jedna od važnijih tema međusobnih razgovora.
- Osobama koje u zreloj dobi počinju igrati igrice u prekomjernom intenzitetu, potrebe nisu bile adekvatno zadovoljene. Nerijetko su to osobe koje se vrlo teško ili ‘nikako’ ne mogu nositi s ‘negativnim’ emocijama (strah, bijes, odbačenost, tuga, bol…) te svoje potrebe počnu zadovoljavati u virtualnom svijetu, gdje je, kao što smo već rekli, rizik za ‘povredu’ puno manji ili nikakav; igra se može igrati uvijek ispočetka, neće se nitko naljutiti na vas, nikada vas neće odbaciti, vaše pogreške će tolerirati ili vam dopustiti da ih ispravite, nikada vas neće napustiti, a i nikada se neće ugasiti, osim ako nestane struje! - zaključuje psihologinja Maroević.
JURE JERIĆ, MIA ROJE
foto: nikola vilić / cropix
Podcijenjena epidemija
Možemo reći kako je javnost u Hrvatskoj slabo osviještena o problemu, a i kad se o njemu govori, pitanje povlače obitelji osoba koje su u problemu. Jednostavno, ovisnost o igricama nema šifru dijagnoze, kao takva se statistički ne prijavljuje, automatski niti uočava epidemiološki kao problem. Kad se problem prepozna, često se smatra dijelom nekog drugog dubljeg psihološkog problema, što je samo dijelom istina. Stručnjaka za tretman problema adolescentne psihijatrije u Hrvatskoj je malo, a koliko znam, igricama u užem smislu ne bavi se nitko. Inače, liječenje se provodi psihoterapijom, eventualno farmacima – objašnjava psihijatar Zoričić.
|
Savjet za roditelje
Posebno rizična skupina su djeca pa psihologinja Sanja Maroević upućuje nekoliko korisnih savjeta roditeljima.
- Kada vam dijete postavlja sve manje pitanja i sve manje ‘smeta’, kada svoje potrebe zadovoljava samo u virtualnom svijetu, zabrinite se! Naučite se opuštati i odmarati zajedno sa svojom djecom (no za to ih zaista morate prihvaćati onakvima kakva jesu, bez obzira koji predmet voljela i koji fakultet odabrala…). Iskreno se zanimajte za njih i njihov život, njihove doživljaje i osjećaje. Djeca se mogu zabavljati uz kompjutor, no odrasli, roditelji, to vrijeme trebaju ograničiti, a djeci uvijek moraju biti ponuđeni i drugi sadržaji nevirtualnog svijeta - jasna je Maroević.
Na internetskim forumima se oglašavaju i (pre)prodavači koji trže različite šifre za uspješniji nastavak igranja “Warcrafta” i “Traviana”, a cijene znaju sezati i do pet tisuća kuna.
|
Podcijenjena epidemija
Možemo reći kako je javnost u Hrvatskoj slabo osviještena o problemu, a i kad se o njemu govori, pitanje povlače obitelji osoba koje su u problemu. Jednostavno, ovisnost o igricama nema šifru dijagnoze, kao takva se statistički ne prijavljuje, automatski niti uočava epidemiološki kao problem. Kad se problem prepozna, često se smatra dijelom nekog drugog dubljeg psihološkog problema, što je samo dijelom istina. Stručnjaka za tretman problema adolescentne psihijatrije u Hrvatskoj je malo, a koliko znam, igricama u užem smislu ne bavi se nitko. Inače, liječenje se provodi psihoterapijom, eventualno farmacima - objašnjava psihijatar Zoričić.
|
Iskustvo splitske liječnice-ovisnice
Kompjutorska iskustva prenijela nam je splitska anesteziologinja koja radije ostaje anonimna, ali priznaje da je vrlo zadovoljna kad igra, bez obzira na sve obveze, a društvo joj čini suprug.
- Začudili smo sami sebe, ali nisam sigurna koliko ćemo još dugo jer nas napadaju, a mi želimo živjeti mirno, sagradili smo svoju farmu koja se zove ‘Maslačak’. Nikad nismo napadali, ali zamislite koji je osjećaj izravno nešto stvarati - objašnjava naša sugovornica.
|
Kako se othrvati?
1. potreban uvid u problem (najčešće nas drugi suočavaju s uočenim problemom),
2. prihvatiti da problem postoji (česta su duga razdoblja negacije)
3. pronaći motivaciju za promjenu, zatražiti pomoć stručnjaka.
Put do “akcije” i “othrvavanja” individualan je i ovisi o nizu faktora kao i osobnosti pojedinca, napominje psihologinja Sanja Maroević.
|
34.088 igrača
• 22.088 aktivnih igrača igre ‘Travian’ u Hrvatskoj
• 12.000 aktivnih igrača igre ‘World of Warcraft’ u Hrvatskoj
• 4000 aktivnih igrača igre ‘World of Warcfart’ u Dalmaciji
• 100.000.000 $ mjesečno utrže proizvođači ‘Warcrafta’
|