Zbog posljedica pretjeranog korištenja interneta i videoigara, sve više malih pacijenata upućuje se na Psihijatrijsku kliniku za djecu i mladež u Zagrebu. Kako nam je kazala Kristina Furda, medicinska sestra koja je s kolegama početkom mjeseca održala predavanje o toj temi, riječ je uglavnom o učenicima osnovnih i srednjih škola, koji žive u - virtualnom svijetu.
Nemogućnost suočavanja s ljudima, pomanjkanje apetita, gubljenje prijatelja i općenito zanimanja za hobije samo su neki od simptoma osoba koji su se “navukle” na videoigre.
Broj takvih internetskih ovisnika sve je veća, ali ga je nemoguće precizno odrediti, osim graničnih slučajeva koji se mogu javiti za pomoć. A nju mogu dobiti, na primjer, u centru The Smith&Jones, prvoj europskoj klinici za odvikavanje od videoigara.
Istina, takvu ovisnost liječe i pojedinačni psihoterapeuti, no amsterdamski centar jedinstven je primjer specijalizirane institucionalne pomoći strastvenim kompjutorašima.
Nakon stotine pacijenata svih starosnih dobi (od kojih je najmlađi imao tek osam godina!), osoblje klinike potpuno je promijenilo pristup rješavanju ovog problema, shvativši da je kompulzivno druženje s joystickom sociološki, a tek onda psihološki problem.
Izolirani od stvarnosti
- Liječili smo djecu koja nisu bila u stanju razgovarati sa ljudima licem u lice jer su posljednje godine proveli komunicirajući s novim internetskim prijateljima. Iako su u početku imali znakove krize, poput drhtanja i znojenja, što ih izjednačava s ovisnicima o kemijskim supstancijama, shvatili smo da im zapravo trebaju roditelji i školski pedagozi - kazao je Keith Bakker, osnivač klinike koji 90 posto pacijenata koji zatraže pomoć ne karakterizira kao ovisnike, nego kao osobe s akutnim problemom socijalizacije.
Stoga je odlučio promijeniti metode liječenja, koje se sada sastoje od kreativnih radionica, sportskih treninga i sličnih oblika izbacivanja agresivnosti i negativne energije, koje nužno dolaze s višesatnim igranjem videoigrica.
- Cilj je kod pacijenta probuditi zanimanje za druge aktivnosti, odnosno maknuti ga od kompjutorskog ekrana. Tu je važno uključiti roditelje, koji su na koncu i glavni krivci za ovisničko stanje njihova djeteta jer ne kontroliraju što ono radi, te mu ne posvećuju pažnju. Kod odraslih pacijenata je slična stvar. U terapiju uključujemo bračne parove, braću, sestre, prijatelje... - rekao je Bakker na javnom predstavljanju novih metoda liječenja u Amsterdamu.
Dodao je kako nisu ništa naročito otkrili, tek poznatu činjenicu da je suvremeno društvo potpuno otuđeno. Tomu u prilog idu i statistike o čak 80 posto mladih koji žive u svojevrsnoj izolaciji nastaloj zbog teške prilagodbe okolini, odbacivanju od društva zbog “drukčijeg” ponašanja, te općenito zbog poremećene komunikacije.
merien ilić
‘Autisti’
Brojna psihološka istraživanja pokazala su da su osobe koje puno i često igraju kompjutorske igrice na samoj granici spektra autističnih poremećaja. Kod njih se javljaju nisko samopouzdanje, introvertiranost, zabrinutost, anksioznost i drugi simptomi.
|
|
99 posto dječaka i 94 posto djevojčica u SAD-u svakodnevno provede nekoliko sati igrajući igrice
|