Vaterpolskom klubu “Hvar” prijeti gašenje. Predsjednica kluba Varja Bebić kaže da Grad hvarskoj djeci, a pedesetak ih redovito dolazi na vaterpolo i plivanje, nije kadar osigurati normalne uvjete rada na muletu koji je šezdesetih godina prošlog stoljeća podignut u tu svrhu. Nešto što su Hvarani gradili volonterski danas se komercijaliziralo, a amaterski sport i turistički biznis očito ne idu ruku pod ruku. A problem je u – ležaljkama.
Kad je lova važnija
– Od tih se ležaljki, naredanih jedna do druge, ne može ni u more uć. Taj mulet su Hvarani gradili da bi se sutra ima di igrat vaterpolo, plivat, da bi se hvarska mladost bavila sportovima na vodi, održavala tjelesnu kondiciju, radila na svom zdravlju, pametno koristila svoje slobodno vrime. Međutim, Vijeće za dodjelu koncesijskih odobrenja odlučilo je drugačije i korištenje tog prostora namijenilo je “Šego rentu”, pa sam prisiljena obavijestiti roditelje da je rad kluba došao u pitanje jer mi nemamo osnovnih uvjeta za trening, a kamoli za ozbiljnije natjecanje – žali se Varja, koja je prije 10 godina s drugim entuzijastima uspjela reanimirati klub osnovan 1960. godine.– Želja mi je bila da dicu ljeti otrgnem od kompjutora i ulice, i učim ih nečemu pametnom. No, očito je da je gradskim vlastima zarada od turizma ispred svega. Upravo je naš klub jedini koji je liti vodio računa o toj našoj djeci, a sad nam ni to ne daju – kaže Bebić i dodaje da joj je bilo savjetovano da se javi na natječaj za koncesiju kako bi se mulet vratio klubu.
– Rečeno mi je da to učinim preko suprugova obrta jer se mi kao sportski klub ne možemo natjecati, a onda su od svega napravili farsu. U obrazloženju u kojem se odbija moj zahtjev navodi se da je Dušan Šego prvi podnio zahtjev, kao da uopće ima veze tko se kada javio ako je sve unutar zakonskog roka, a ja sam zahtjev podnijela nekoliko dana prije roka. Valjda se gleda čiji su uvjeti bolji, a ja sam ponudila plaćati tri puta veću cijenu da bi klub moga radit kako triba – ali opet ništa?! Još su mi posli pokušali pribotunat da smo to tražili da bih postavila ležaljke, što nema nikakve veze sa zdravim razumom!
Onda smo sve pokušali riješiti na sastanku s gradonačelnikom Rinom Budrovićem, članovima Vijeća, Šegom..., i rečeno je da će se ležaljke micat kad dica imaju trening ili natjecanje da se može normalno radit, plivat, igrat, međutim, ništa ni od toga. Umisto da tu dicu izvedemo na pravi put, da se bave sportom, a ne, nedaj ti bože, drogom, Grad Hvar je od njih očito diga ruke jer je važnija lova od ležaljki nego jedan klub s tradicijom, u kojem smo sutra mogli i do pravih rezultata.
Bojim se da se ovdje radi o interesnoj mreži političara i obrtnika, koji su kadri interese mista potpuno podredit osobnoj koristi. Bivši gradonačelnik Bebić zaklinja se u naš klub, obećava vratit ono što nam pripada, gradija je i predizbornu kampanju na priči o renesansi vaterpola u Hvaru, a onda nam je okrenija leđa. A mi smo 500 dice naučili plivat, šta domaćih, šta sa strane, a to se nikakvim njihovim eurima ne može platit – ogorčena je Varja Bebić.
Dica mu ne smetaju
Budrović kaže da smo mu mi prvi glas o problemima u suživotu koncesionara plaže i članova “Hvara”.– Prošle smo se godine dogovorili da se ležaljke s donjeg dijela muleta maknu kad dica treniraju. I, koliko znan, nije bilo nikakvih problema. Ja nisan taj koji je “Šego rentu” izdao koncesijsko odobrenje, to se dogodilo u mandatu moga prethodnika, a nisam ni taj koji ima pravo raskinuti ugovor, jer se koncesionar uredno pridržava svih stavki i podmiruje obveze duži niz godina – kaže Budrović, kojeg pitamo može li se pronaći nova lokacija za male vaterpoliste ili vlasnika “Šego renta”.
– Ne može, a i ne triba, jer je to prirodna lokacija za sportske aktivnosti. Treba se samo pridržavati dogovora, a ako se nešto poremetilo, nudim se da kao gradonačelnik opet sazovem sastanak na kojem ćemo dogovoriti u kojim točno terminima dica vježbaju, pa triba maknut ležaljke, a kad koncesionar može raditi. Ja sam prvi gradonačelnik koji je VK “Hvar” uvrstio u proračun, a kad se dogode rezultati, sukladno njima povećat ćemo iznos, koji je sad simbolične naravi. Učinit ću sve da se vaterpolo i plivanje razvijaju u Hvaru i nadam se da ćemo naći zajednički jezik s iznajmljivačem ležaljki i predsjednicom kluba – ističe gradonačelnik.
I Šego napominje da se strogo pridržava ugovora i ispunjava sve obveze prema Gradu i državi.
– I kao takvome meni nema nitko pravo tek tako raskinuti ugovor. Ja protiv Varje Bebić osobno nemam ništa, ali moj je dojam da je ona tila dobit koncesiju da bi držala ležaljke, a ne da bi se tu igra vaterpolo. Ona je tu prvo počela s vaterpolom, a kad je vidila da joj to ne ide, onda se pribacila na plivanje, a ni to joj ne ide bogznašta. Ja sam za to da se držimo dogovora, a to je da kad je trening ili natjecanje, ja ću maknit ležaljke s donjeg dijela plaže koja je dobila Plavu zastavu i na kojoj nikad nećete vidit škovace. Meni dica ne smetaju, nedajbože, ali ja moran radit svoje, ja i moji radnici od toga živimo – poručio je Šego.
Interesna matematika– Od Križne luke do bara “Hula Hula” sve je načičkano ležaljkama, tu se više nema di proć – kaže Varja Bebić i upozorava da se javni interes podredio privatnome zbog čiste matematike jer je najam jedne ležaljke 50, a suncobrana 30 kuna. – Šego je i predsjednik Udruge barkarijola, pa i po tome pitanju mnogi o njemu ovise, a ovdje vam se sve radi samo zbog interesa, i bez obzira na to tko kojoj stranci pripada, fino su se oni uvezali. Hvale se plavim zastavama, a morate vidit na šta sliči akvatorij i šta sve u njemu pliva. Pa meni su među dicu koja treniraju puštali kloru kojom peru bazene. I nikoga za ništa nije briga dok im se interesi poklapaju – ističe Varja. |