Sprema se egzodus mladih bodula

Prije godinu i pol dana Ana Perić, profesorica engleskoga i povijesti, prebivalište u Splitu zamijenila je onim u gradu Visu. Tamo ju je isprva doveo sezonski posao, boravak nakon završetka sezone produžila je radi jednog otočanina, a sad se više ne namjerava vraćati na kopno.

– Jednostavno sam zadovoljna kvalitetom života u gradu Visu. Zaposlena sam u SVIMA-i, udruzi za razvoj civilnog društva koja je u Visu organizirala prvi Erasmus projekt. Imam, dakle, stalan izvor prihoda na otoku, do čega, premda zvuči nemoguće, nisam nikako mogla doći u Splitu. Nakon što sam završila fakultet odradila sam staž za famoznih 1600 kuna, no nakon toga pola godine “suša” iako nisam bila izbirljiva, odnosno nisam se orijentirala jedino na radna mjesta po školama. Javljala sam se na raznorazne oglase – za prevođenje, podučavanje stranih jezika, zvala turističke agencije, muzeje... Silom prilika završila sam kao sezonac na otoku – počinje svoju priču novopečena Viška.

Jedno mjesto za izlazak

Ana Perić, splitska profesorica, stalni je posao našla na Visu

Prva zima na otoku, kojom su je toliko plašili, iza nje je. Samo jedan dan nije isplovio trajekt, tako da je potisnula osjećaj izoliranosti. Možda je razlog tomu, kaže Ana, i činjenica da se iz Visa ne gleda na pučinu, nego na otok Hvar...

– Zima, u svakom slučaju, nije laka. Nakon sveg onog šušura ljeti, u deseti mjesec spadneš na jedno mjesto za izlazak – kafić “Bejbi”... Ako ti se pokvari mobitel, nemaš ga gdje popraviti ili kupiti novi... Sa svim tim, ipak, mogu živjeti, jedino što me plaši jest pitanje zdravstvene zaštite. Kad žene ovdje zatrudne, one su u vječitom strahu hoće li na vrijeme stići u rodilište. Većina ih zato mjesec dana prije termina odlazi živjeti u Split. Osim toga, pedijatar na Vis dolazi jednom do dvaput mjesečno, što je činjenica koja te pomalo plaši kad imaš namjeru zasnovati obitelj – govori Ana.

S druge strane, Vis ima vrtić, a uskoro će dobiti i jaslice. Najavljuje nam to zamjenica tamošnjega gradonačelnika, mlada Antonija Uskok, kojoj čari života na kopnu nisu zasjenile one na otoku. S obitelji se prije 20 godina doselila na Vis, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Pet godina je živjela u Opatiji i studirala na Fakultetu za turistički menadžment. Kopno je, kaže, bilo solucija jedino u slučaju da ne nađe posao na Visu...

– Prvo sam stažirala u gradskoj upravi, a zatim sam se kandidirala na izborima s gradonačelnikom, kao njegova zamjenica. Od 11 vijećnika u Gradskom vijeću, trenutačno je četvero nas mladih. U svakom slučaju, bez stalnog posla je mladima na otoku teško živjeti, ali ako ga imaš, kvaliteta života će ti biti bolja nego u gradu. Naša srednja škola funkcionira, praktički, kao privatna jer u razredu zna biti manje od desetero učenika. Na Visu djeluje i privatni fakultet, veleučilište “Vern”, doduše 80 dana, no nadamo se kako će dobiti propusnicu za rad tijekom cijele godine. Troškovi života su veći, pogotovo kad je u pitanju hrana. Namirnice ovdje znaju biti četiri puta skuplje nego u Splitu, a sve, naravno, zbog troškova prijevoza. I voda nam je skuplja, dok nas ostale režije koštaju manje nego da smo na kopnu. Zanimljivo je da na Visu nema socijalnih slučajeva – kaže Antonija Uskok.

Premale plaće

Romana Hansal: 'Čak 40 posto ispitanika radi u struci za koju se nisu školovali'

Dvije naše sugovornice uspjele su, dakle, osigurati sebi egzistenciju, i to na jednom pučinskom otoku, što se ne bi moglo reći za većinu ispitanika koji su sudjelovali u anketi udruge “Deša”.

Riječ je, naime, o istraživanju u okviru projekta “Promicanje zapošljivosti mlade populacije na geografski izoliranim/ udaljenim otocima”, koje je obuhvatilo 212 ispitanika sa 16 otoka iz četiriju dalmatinskih županija. Prosječna dob anketiranih je 26,4 godine.

Samo 38 posto sudionika ove ankete radi na puno radno vrijeme, 19 posto ih uopće nema posao, a ostatak odgovara kako radi u nekakvim “fleksibilnim radnim oblicima”.

– Iz rezultata koje smo dobili nameće se zaključak da su ispitanici u raskoraku između ljubavi i pripadnosti otoku te nepovoljnih životnih prilika koje ih vuku prema odlasku. Uglavnom su zadovoljni osobnim odnosima i smatraju da im je ekonomski status relativno dobar. Život na otoku je, naravno, ispunjeniji tijekom ljeta, no detaljniji pogled pokazuje da su socijalni i kulturni servisi oskudni. Zanimljivo je da mladi otočani priželjkuju samostalan posao, no uglavnom rade kod privatnog poslodavca ili u javnom i državnom sektoru. Mogućnost pronalaženja boljeg posla je nešto čime su najnezadovoljniji, a što bi bio primarni razlog ostanka na otoku – objašnjava Romana Hansal iz udruge “Deša”, čiji projekt financira Europski socijalni fond EU-a.

Ispitanici s otoka uglavnom žive u obiteljskim nekretninama, a više od trećine njih u četveročlanim kućanstvima. Zaposleni smatraju da ne zarađuju dovoljno, odnosno ističu da im plaća nije dostatna za njihove životne potrebe. Čak 40 posto radi ih u struci za koju se nisu školovali. Iz njihovih odgovora proizlazi kako su za pronalazak posla na otoku manje potrebni stručnost i obrazovanje, a više umreženost, odnosno veze u obiteljskom, prijateljskom i političkom smislu.

Nezadovoljni političarima

Antonija Uskok: 'Troškovi života na otoku su veći, pogotovo kad je u pitanju hrana'

Da je svaki otok priča za sebe, govore rezultati ove ankete prema kojima su mladi na Korčuli i Visu puno zadovoljniji od, primjerice, onih na Mljetu. Najviše mladih ispitanika s Korčule ima konkretan plan za odlazak, njih 27,3 posto, dok polovina ispitanika na Visu i Mljetu uopće nema viziju kako otići s otoka.

S obzirom da manje od 20 posto ispitanih mladih otočana smatra kako će se ekonomska situacija ljudi na otocima u sljedećih pet godina poboljšati, ne čudi činjenica da čak 37,2 posto anketiranih planira trajan ili privremen odlazak s otoka.

– Čak polovina ispitanika izražava veliko nezadovoljstvo svojim lokalnim upravama i političarima, pa ostaje otvorenim pitanje tko će, kada i kako stvarati uvjete za bolju zapošljivost mladih, i to ne samo na geografski udaljenim otocima, nego na svim otocima dalmatinskog arhipelaga – ističe Romana Hansal.

Koliko je političare, u stvari, briga za mlade, dovoljno govori činjenica da se na predstavljanju rezultata spomenutog istraživanja u Splitu nije pojavio baš nitko od nadležnih iz Splitsko-dalmatinske županije iako su uredno primili poziv. S druge strane, orkansko jugo nije omelo mlade s Visa, Korčule, Hvara i Brača da sjednu na trajekt i dođu u velikom broju na prezentaciju. Još uvijek, dakle, nisu potpuno rezignirani, unatoč činjenici da su njihovi otoci vlasti zanimljivi jedino ljeti, kad pune državni proračun.

Najviše nezaposlenih na Šolti i u Komiži Šesta godina recesije ogleda se, naravno, najviše u rastu stope nezaposlenosti. U Splitsko-dalmatinskoj županiji ona trenutno iznosi visokih 21 posto, dok je državni prosjek 17,3 posto. Kad su otoci u pitanju, najgora je situacija na Šolti, gdje se stopa nezaposlenosti kreće oko 50 posto, koliko iznosi i u Komiži. – Svijetli primjeri su Bol i Postira sa stopom od nekih 13 posto. Svi znamo da je Bol uvijek bio turistički brend i većina zaposlenih tamo radi u sektoru trgovine, te pružanja smještaja i posluživanja hrane. Postira su mjesto na koje se treba ugledati jer se ne orijentiraju samo na turizam, nego i na proizvodnju i izvoz, što je najbolja kombinacija za zbrinjavanje nezaposlenih – kaže Renato Jerončić, analitičar iz splitskog područnog ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Da turistička sezona, pa čak i produžena, ne rješava sve probleme, govori primjer grada Hvara. Tamo je, naime, broj radnih mjesta s 1574 pao u posljednje vrijeme na 1240, što je, prema Jerončićevu mišljenju, signal da se nešto treba mijenjati.

Strategije za razvoj donose se tajno Apsurd je, ističu mladi koji su sudjelovali u ovom projektu, da se strategije razvoja pojedinih otočnih zajednica donose, u većini slučajeva, bez uključivanja javnosti, pa se otočanima uglavnom prezentiraju kad su već gotove. Veliki je problem i nedostatak cjeloživotnog obrazovanja na otocima, te se treba usmjeriti pozornost na inovativne modele obrazovanja i umrežavanje s otočnim europskim zajednicama u korištenju ideja koje su one već primijenile za rješavanje sličnih problema.