U posljednje vrijeme u dnevnom se tisku dosta piše o divljanju bezobraznih i nemarnih turista sa svojim lijepim gliserima na našem lijepom Jadranu.
Potpuno se slažem s Orsatom Miljenićem, ministrom pravosuđa, koji najavljuje pooštravanje kazne za “morske divljake”. Ujedno pohvaljujem i Sinišu Hajdaša Dončića, ministra pomorstva, a ne mogu izostaviti ni inspektore sigurnosti plovidbe od Istre do Dubrovnika koji se iz dana u dan zaista trude u raznim akcijama na moru.
Šest brodova
Lučke kapetanije imaju vrlo zahtjevnu ulogu nadzora pomorskog prometa, iako su kadrovski i tehnički deficitarni za potpunu kontrolu Jadranskog mora s 1185 otoka, grebena i hridi, te s dužinom naše obale od 738 kilometara. Prema mojim zadnjim podacima, kapetanije raspolažu sa šest brodova i 43 brodice za traganje i spašavanje na moru, što je ipak nedovoljno za pokrivanje velikog akvatorija na kojem se svake sezone bilježi sve više stranih i domaćih nautičara, ribara, ronilaca...
No, treba reći i bolnu činjenicu da hrvatski pravni sustav još uvijek nedovoljno kažnjava prekršitelje na moru, posebice one bahate i nesavjesne koji misle da im je sve dopušteno dok su za kormilom.
Zbog toga je potrebno podići ograničenje brzine plovidbe, te povećati novčane i zatvorske kazne za svakog prekršitelja, koji su, u pravilu, odlično informirani o propisima, ali se zbog samo njima poznatih razloga ne pridržavaju “pravila igre”.
U drugim pomorskim zemljama bili bi vrlo strogo kažnjeni! Kod nas plate blagu kaznu, pa već nakon nekoliko sati ponovno čine isto. Doduše, neki se i opamete, ali većina njih ne. Članove posada teško je kontrolirati jesu li konzumirali alkohol i(li) drogu, jer našim kapetanijama nedostaje ljudi.
Neki će ovdje pomisliti da je to mali posao, ali to nije baš lako, jer inspektorima trebaju najmanje dva sata da detaljno pregledaju plovilo i posadu. Tijekom inspekcije potrebno je obaviti rutinsku kontrolu plovila, a pomorce i nautičare treba kontrolirati jesu li upoznati s pomorskim propisima i običajima kao što su pozivi u pomoć, sigurnosni postupci...
Dok ne bude prekasno...
U svijetu se, među ostalim, velika pozornost posvećuje odgovorom odlaganju raznog otpada s brodova, a izvan hrvatskih granica svi su posebno osjetljivi na proizvode od plastike koji se ne smiju bacati u more. Neki turisti i nautičari koji posjećuju Hrvatsku o tome uopće ne razmišljaju pa nerazgradiv otpad ostavljaju po otocima i moru. Upravo zbog takvih nesavjesnih pojedinaca mi kao domaćini moramo postrožiti propise i nadzor kako bismo očuvali more i priobalje dok ne postane prekasno.
Piše kap. Ivica Slavica / IZ PRILOGA 'SEDMA KORA'
