Iskrcavamo se s brodske pruge na rivi u prelijepoj Prvić Šepurini, na otoku Prviću u šibenskom arhipelagu. Sve se čini tako uobičajeno mirno i zimski, božeprosti čak i kapsa uredno odložena na tlu, uz betonsku žardinjeru! Da nije malo dalje ogromnih reflektora, stativa, blendi, razvučenih kabela, „lumbrelina“ na stativima, crnog šatorića s ekranom i redateljskom stolicom, i za otočnu zimu nešto previše ljudi na Šepurini... možda bi onaj prvi prizor s kapsom izazvao ježure, ali ubrzo shvatite da je riječ o običnom rekvizitu. Filmskom, ne samo životnom...
– Ko je danas umra? – pita vlasnica obližnjeg kafića Zrinka Ivić Škara, a po tonu joj se vidi da baš niko nije zapravo umra. Kafić je nezaobilazno mjesto filmadžija koji u Prvić Šepurini rade novi film ...
– Ko je danas umra? – pita vlasnica obližnjeg kafića Zrinka Ivić Škara, a po tonu joj se vidi da baš niko nije zapravo umra. Kafić je nezaobilazno mjesto filmadžija koji u Prvić Šepurini rade novi film ...