razgovor s glavnim urednikom novina koje pronose riječ božju u prvom licu
| ‘Do Isusa se jednostavno dolazi, samo ga pozoveš’, uz osmijeh će Zorić. ‘Cilj nam je prezentirati Boga, dati informaciju o jednom, da tako kažem, osobnijem Bogu’ |
| PIŠE: SINIŠA PAVIĆ |
 |
"Moguće je pronaći dobre vijesti, ako imaš dobar izvor"
/Davor Pongračić / CROPIX |
Dolazim Uskoro!” - poručuje, ni manje ni više, nego Isus iz Nazareta s naslovnice! “Što još moram učiniti da privučem vašu pažnju, dati oglas u novine?” - pita se, ni manje ni više, nego sam Bog!
Oba naslova ‘vrište’ sa stranica tiskovine “Dobre vijesti”!, koja se u samo jedan vikend razdijelila širom Hrvatske u 100.000 primjeraka.
Oglas u novinama očito je imao efekta, makar da to bude i kratkotrajne naravi, jer tko god je uzeo u ruke “Dobre vijesti”, morao je o Bogu i Isusu barem koju crtu pročitati.
Timu od desetak ljudi iz Saveza građana za promicanje kršćanskih vrijednosti kroz kućne zajednice i javne manifestacije to je i bio jedan od ciljeva, veli glavni urednik glasila Tomislav Zorić.
- Zašto dobre vijesti? Nastojimo ljudima objasniti da postoji čitav drugi svijet koji je slabo popraćen, makar se u toj dimenziji događaju doista dobre stvari – pojašnjava Tomislav.
Onaj od kojeg bi se možda očekivalo da je čudak, običan je čovjek u ranim tridesetima. Na opasku kako je danas gotovo nemoguće pronaći dobrih vijesti, odgovara: “Nije, kada imaš izvor!”
- Svatko ima nekog u svojoj blizini tko je upoznao Boga, pa je to na njega utjecalo na pozitivan način. Ljudi su neinformirani o praktičnom životu s Bogom. Ispada da je daleko, rezerviran samo za neke povlaštene ljude, a činjenica je da će se Bog pobrinuti i nešto napraviti za svakog čovjeka koji to želi – tvrdi Zorić.
Bog postoji, ne dvoji on. I narod je razgrabio 100.000 primjeraka, makar su neki odbijali uzeti ove novine u ruke, govoreći kako ne postoji danas dobrih vijesti.
Suvremena pitanja, stari odgovori
- Vjerujemo da radimo nešto za opće dobro. Cilj je prezentirati Boga, makar nekom to zvučalo kao SF. Vjerujemo da ljudima možemo dati informaciju o jednom, da tako kažem, osobnijem Bogu – veli Zorić.
Pri tom ističe kako iza njih ne stoji nitko, nikakav interes, nikakvi skriveni motivi. A za novine kao sredstvo prezentacije odlučili su se svjesni da treba poštovati činjenicu kako su ljudi baždareni da primaju informacije na ovaj način. Dobre vijesti u formatu novine, pa još besplatno, tko to može odbiti?
- No, intervju s Isusom!? Mogu li drugi doći do Isusa i dobiti intervju!? – pitamo.
- Neka samo izvole, samo valja uzeti Bibliju u ruke. Do Isusa se jednostavno dolazi, samo ga pozoveš – uz osmijeh će Zorić.
A Isusu, zapravo, u intervjuu nije rekao ništa novo. Zato su, smatra Zorić, suvremena pitanja dala puno ispravniji kontekst njegovim riječima citiranim iz Biblije. Biblija, uostalom, tvrdi Zorić, i jest ključ svega, pa je glasilo i pisano s ciljem da se ljude ohrabri da čitaju Bibliju, poglavito s obzirom na evidentno krizno stanje - socijalno, ekonomsko i ekološko.
- Kroz moderan način htjeli smo ljudima kazati prastaru istinu. Htjeli smo im reći da čovjek treba imati svoj odnos s Bogom, čitati Bibliju i sve ostalo bit će dobro - kaže Zorić.
Zato su u ovim novinama, veli, sve priče koje se mogu provjeriti - invalida, djece, majki...
Hoće li biti još dobrih vijesti? Ima li ih uopće još?
- Ima, ima ih puno – ne dvoji Zorić. Nove bi trebale izići za tri mjeseca.
Dok nije otkrio Boga, uživao u alkoholu i lakim drogama
Tomislav Zorić, koji je nekada kruh zarađivao i kao fotoreporter “Jutarnjeg lista”, ne libi se pričati o svojem životnom iskustvu.
- Do 22. godine živio sam bez Boga. Nisam odgajan religiozno, a kao pravi novozagrebački dečko dane sam provodio na cesti, uz alkohol, lake droge i sve što uz to ide - prisjeća se Zorić.
U jednom je trenu shvatio da tako ne ide. Morao je sebi priznati da na takav način ne može upravljati svojim životom.
- Nisam mogao sam. Znam da sam zavapio: Bože, pomozi mi. I od tada kao da mi je netko upalio savjest.
Počeo je istraživati Bibliju. Danas je sretno oženjen čovjek i otac dva sina od šest godina i dvije godine.
|