VRIJE NA BRAČU Doljani: Don Ivice, biži iz mista! Župnik: Neću, čist san, ubijte me

Don Ivica Matulić: ‘Ovo je veliko divljaštvo’

Mirni Dol na Braču pogodila je narodna revolucija, mjesto se diglo na noge, mještani su se ujedinili u želji da mjesnog župnika don Ivicu Matulića, nakon dvije i pol godine tihe borbe, za vijeke vjekova otjeraju iz svoga kraja.
Na dušu mu Doljani stavljaju puno toga, nabrajaju nepoštovanje, neodržavanje obreda, samovolju, nepravdu, obijest, laži kojima se, kažu, nabacuje i s oltara i u internetskim propovijedima. Još uvijek verbalni sukob rezultirao je udaljavanjem mještana od crkve, ali i don Ivičinim tužbama policiji zbog teških uvreda i prijetnji preko telefona i mailova od nepoznatih osoba.

Stvar se u Dolu prilično zakuhala, štoviše, svaki se tren očekuje eksplozija.
Više od 90 posto Doljana, kažu mještani, već nekoliko mjeseci ne dolazi na mise, glasoviti pučki pjevači neko vrijeme glasa ne puštaju, obredi vjenčanja se, tvrde, obavljaju u crkvama ostalih mjesta, u koja i djeca odlaze na vjeronauk.
Nakon silnih dopisa, molbi, primjedbi poslanih na brojne crkvene adrese, Doljani su se odlučili na sedmu silu, preko koje žele vjerskim poglavarima poručiti da nepoželjnog župnika odmah pošalju što dalje iz mjesta. U suprotnom će i nadalje njegove mise, osim don Ivičinih simpatizera, pohađati samo crkveni miši.

– Nećemo Gaddafija u Dolu na Braču! Je, gori je od njega. Nek ide ća, nek se ne vraća više kod nas. Uništija nas je, njemu je samo do naše love stalo. Novac, novac i novac, i vriđanja s oltara, podbadanja, gluposti šta ih piše po internetu di crni nas Doljane, samo ga to zanima. Ćer mi je cili život u ovu našu crkvu dolazila, a on je ni ti tu udat, nego je morala otić u postirsku crkvu. Ne mogu ga na oči vidit – kaže Petar Matulić, predsjednik Mjesnog odbora Dola.

Na sastanku s ekipom Slobodne Dalmacije pojavila se velika grupa ljudi, među njima članovi Udruge “Hrapaćuša”, crkvenjaci, pučki pjevači, djeca, žene, starci. Imaju istu želju, u Dol dovesti novog župnika, koji će, kažu, živjeti s narodom, a ne na njegovoj grbači.

Premještaj u Supetar

Ljuti su i ogorčeni što nitko iz viših crkvenih redova ne reagira, ni biskup Slobodan Štambuk, koji je zbog ovog problema dolazio u Dol, ni apostolski nuncij, nadbiskup Srakić, kardinal Bozanić... A svi su, kažu, upoznati s problemom.

Uspjeli su tek, kazuju, da don Ivica nakratko dobije premještaj kod supetarskog župnika, nakon čega se opet vratio u Dol.
Provalio je iz Doljana veliki bijes, starina Juraj Matulić ga naziva “vražjim čovikom”, Zoran Gospodnetić pokazuje peticiju kojom Doljani traže njegovu smjenu, Pero Matulić kaže kako je na misama propagirao neulazak u EU umjesto da govori o stvarima nužnima za mjesto...

Svašta mu zamjeraju, to što im je poznatu dolsku fjeru umjesto tradicionalnog datuma samovoljno prebacio nekoliko dana kasnije, bez konzultacije s mještanima, neposjećivanje bolesnika u kućama, traženje novaca, koje, navode Doljani, troši na svoje šampjere i lipe bokune, i hvali se tako diljem Brača...

– Uvik je kontra sela. Unija je nemir među nas, nemamo političare i stranke, ali imamo zato don Ivicu. Traži za sebe novac od pogreba naših žitelja, onaj od vijenaca, isti onaj koji mi ulažemo u obnovu crkve i sela – kaže Jerko Gospodnetić, predsjednik Udruge “Hrapaćuša”, kojem se u kritikama pridružuju i Šime Gospodnetić, Katica Arnerić, te Vlado i Stanko Matulić.

Priča ima i svoju drugu stranu. Don Ivica Matulić na sve optužbe ima odgovor, kaže kako nikoga u selu nije uvrijedio, prozvao, rekao ili napravio nešto nedolično, te da je njegovao dobar odnos. To dokazuje i zahvalnicom župljana za njegov rad, dobivenom prije pet godina.

Po njegovu mišljenju, sve je ovo osveta određenih pojedinaca koji su zaveli manji dio naroda, digli ga protiv njega. Tako su i makli manji dio mještana od crkve, a sve zbog, pojašnjava, zgrade stare škole koju je on vratio u crkveno vlasništvo. I tako nekome, kaže, onemogućio laku zaradu od prodaje kuće, vrijedne 600 tisuća eura.

Juraj Matulić (lijevo) i Ante Gospodnetić s ostalim mještanima ispred crkve. Kroz crkvena vrata neće proći dok je tu don Ivica, kažu

‘Izist će te noć’

– Ovo je divljaštvo, veliko. Tko to mene tira iz mista, ne znam. Zabludjeli ljudi. Da se razumimo, ja idem iz Dola samo mrtav. Ili ako me ubiju, ili ako umrem prirodnom smrću. I u suprotnom, ako me biskup premjesti, a nema potrebe jer se nisam ogriješio o ništa da bih takvu kaznu dobio. Biskup je bio ovdje, razgovarali smo, u nekim se stvarima ne slažemo. No najbitnije je da sam ja pred Bogom i ovim ljudima čist.

A znate što su meni radili, prijetili mi, vriđali me, telefonski, slali mailove, rekli da će me izist noć, znači najavili mi smrt...

Nije razlog ovome fjera, nego moja pitanja, kao ono gdje je otišlo sto kamiona zemlje iz mista. Policija zna sve, digao sam tužbe, ali ja ću im ipak sve oprostiti. I povući ću sve tužbe jer sam spreman na pomirenje. I povratak na ono staro vrime kada je sve bilo kako treba – kaže don Ivica.

Policijska istraga Don Ivica nam je pokazao nekoliko mailova u kojem ga nepoznata osoba naziva raznim teškim riječima, citiramo: gubom, bijednikom, kurvalukom, velezloćom, govnom, smradom, gobovcem koji se treba gonit iz Dola, jer mu nijedna noć mirna biti neće, jer će ga ista ta noć izist, a strah će ga bit leć... Ovaj je dio priče na policijskoj obradi.

‘Reka mi je da san tovar’ Dok ga ni bilo, u crkvi je sidilo 130 ljudi. Čim se vrni, eno ih 20. Devet nedilja pučki pivači ne pivaju, a čim je iša u Supetar, odma su stali na svoje misto. Znate šta je meni reka pred biskupom Štambukom, meni starom čoviku od 80 godina? Reka je da lažen, da san tovar i magarac – kaže Ante Gospodnetić, vođa pučkih pjevača, 40 godina aktivni crkvenjak, vlasnik papine diplome za očuvanje crkvene baštine, koji svojom nogom, kaže, dok s oltara zbori don Ivica, na misu neće ići.