Nekidan sam na Rivi, vraćajuć se s broda na Matejuški, iznenada spazio Reginu. Namjerno kažem samo to - Reginu. Kao Kraljicu lopte. Šta ju je Hajduku komponirao jedan muzički Ivić, Ivo Tijardović. Izgledalo mi je kao u snu.
Ne pamtim kad sam gospođu Tomislava Ivića, Reginu, sasvim samu, vidio u nekom normalnom svakodnevnom ritmu splitskog života. Vjerojatno je to bilo tamo davno u doba Ivićevih početaka, kad se i njega moglo sresti kod mesara Munitića na Peškariji.
Ne pamtim kad sam gospođu Tomislava Ivića, Reginu, sasvim samu, vidio u nekom normalnom svakodnevnom ritmu splitskog života. Vjerojatno je to bilo tamo davno u doba Ivićevih početaka, kad se i njega moglo sresti kod mesara Munitića na Peškariji.
