| Lana je voljela školu u kojoj je uživala pjevajući u bandovima s curama iz razreda. Vodila je priredbe u školi, plesala, išla na sve moguće izvanškolske aktivnosti, od jezika, sportova, plesa... |
piše jure jerić
snimio Vjekoslav Skledar / CROPIX |
Iako je uvijek bila dobra učenica, 24-godišnja pjevačica i zabavljačica
Lana Jurčević nikako nije puštala mikrofon sanjareći o zvjezdanoj karijeri. Je li previše sanjarila i tijekom satova, priupitali smo je tijekom intervju, ali ona nam je priznala da je radije bila cura za – akciju!
– Pohađala sam Osnovnu školu “Ivan Goran Kovačić” na Šalati. Cijeli sam život živjela u tom kvartu i te dane pamtim kao jedne od najdražih i najbezbrižnijih. Ne kaže se uzalud da je od kolijevke pa do groba najljepše đačko doba. Srednja škola je već druga priča, nije bilo te opuštenosti, osjećaja da si na vlastitom teritoriju. Nažalost, moje najbolje prijateljice iz djetinjstva nisu išle sa mnom u školu, ali bilo je njih nekoliko iz razreda s kojima sam smišljala spačke, smijala se na satu, galamila...
Sanda i Edita bile su uvijek moji “sudionici u zločinu” – kroz smijeh će Lana, prisjećajući se prvog dana u školi, koji je za većinu pučkoškolaca stresan, baš kao i za njihove roditelje.
Prvi dan u školi
– Nikad nisam osjećala da mi je taj prvi dan nešto strašno ili nešto čega sam se bojala. U biti, uistinu sam mu se radovala. Moja tadašnja razrednica bila je Marija Suknaić s kojom smo još uvijek u kontaktu. Čak smo se srele nedavno. Ona je osoba koju nikad neću zaboraviti. Uvijek je unosila mir u sve nas, što je meni bilo prilično potrebno, jer sam bila prava “harambaša”.
A kasnije je na red došla profesorica Vesna Augustinović koju sam također obožavala. Živjela je ulaz do mojeg, pa sam joj se znala ujutro, kad bih zaspala, u zadnji trenutak “uvaliti” u auto da me odveze do škole – iskreno prepričava uspješna pjevačica, koja se pokazala i vrsnom plesačicom u “Plesu sa zvijezdama”. A kakva je zavodnica? I na to smo pitanje dobili iskren odgovor, bez dlake na jeziku.
– Sjećam li se prvog poljupca? O, da... Ja sam sa šest godina bila već opasno zaljubljena. A prvi poljubac, uh… Negdje u sedmom razredu, tako nešto... Nisam svoju simpatiju vidjela otkako sam otišla iz osnovne, a od tada je već poprilično mnogo vremena prošlo.
Iako sam počela izlaziti u srednjoj školi, moram priznati da nikad nisam bila tip od izlazaka. Tako je ostalo i do sada. Sjećam se da moji nikad nisu morali brinuti kad ću doći niti je postojalo određeno vrijeme, jer su imali povjerenja u mene i ja sam im to uzvraćala prilično pristojnim vremenom povratka doma – mudro savjetuje Lana koja, međutim, priznaje da je radije vrijeme provodila pripremajući pjevačku karijeru.
– Osnivala sam bandove s curama iz razreda, vodila priredbe u školi, plesala, išla na sve moguće izvanškolske aktivnosti, od jezika, sportova, plesa...
Nagovorila sam nekoliko puta tatu da kao snimamo spotove. Onda smo ih snimali na bazenima na Šalati, penjale smo se po odskočnim daskama pa smo jurcale kroz neke potoke u Maksimiru. Ma prava ludnica, smijale smo se stalno – objašnjava Lana kojoj se nije bilo lako prisjetiti svih detalja, ali zbog školarca Jana, još uvijek nisu gotove sve školske brige za nju, kao ni one fakultetske, jer je trenutačno apsolventica novinarstva.
Filozofiranjem glumila znanje
Prelazak u peti razred je poput novog početka, a evo kako ga je prevladala Lana. Svima nam je to bilo nešto novo i koliko god nas je bila ‘trta’, toliko nas je zanimalo kako izgledaju novi predmeti: povijest, zemljopis...
Sjećam se da smo se tad osjećali izuzetno odraslo zbog tih novina. Uvijek su mi išli bolje predmeti u kojima sam mogla filozofiranjem odglumiti da znam više nego što sam zaista znala.
|
Profesor klavira me ‘davio’...
Za razliku od nastavnika u ‘običnoj školi’, Lana nikako nije mogla naći zajednički jezik s profesorima u glazbenim školama.
Odustala sam jer me profesor klavira mjesecima gnjavio skladbom ‘Jingle bells’. Budući da me udavio tim, prebacila sam se na drugi instrument. Htjela sam svirati bubnjeve. Onda su me preusmjerili na udaraljke, pa sam imala neke smiješne gumene krugove po kojima sam vježbala sa štapovima. Pa sam se upisala na zbor, pa na Rock akademiju...
Dosta sam ja tog prošla, ali ništa me nije toliko okupiralo kao ovo što sada radim, iako imam želju primiti se klavira ozbiljno, samo moram naći vremena – nada se Lana.
|