| Autor |
Poruka |
Dom57
Veteran
Posts:2160
|
|
12 ožu 2010 12:49:19
|
|
bija je otvoren jedan pdf o poeziji ali sad ga nemogu nac...
ab ako se sicas di je bija pomozi...bar da razminimo linkove ako nemore
sve bit na isto misto...
...sitila san se donju dok san citala pdf o odgovornosti prema forumskoj
rici...
pismicu (ako je tako moremo nazvat) je napisa jedan talijanski glumac
...Totò... dok je bija ziv manje-vise sve ono ca je napisa ili odglumija
je bilo kritizirano od filmiskih i inih kriticara...
Livel
Svaku godinu je obicaj na 2. jedanajestoga,
poc na groblje trevit mrce
Svak triba ucinit ovu gentilecu,
svak mora drzat na pameti ovake stvari.
Svaku godinu, tacno, na ti dan
ove tuzne i zalosne godisnjice
gren i ja, cvicen okitit
mramornu grobnicu tete Vice
Ovu godinu mi se dogodila avantura...
nakon ca san oda ovo tuznu riverencu
Gospe moja! uvati me straj cin se sitin!
al' san se okruazija i skupija snagu.
Dogodilo mi se ovo, slusajte me pojmivo:
dosla je ura kad zatvaradu grobje:
ja san se polako, sa noge na nogu, uputija za poc ca
gledajuci usput tu i tamo koji greb.
"Ovod pociva u miru plemeti Markiz
gospodar Roviga i Belluna
odvazan junak od ijadu pothvata
umra 11. petoga trideset i prve godine
Navise je bija grb sa krunon...
ispod kriz ucinjen od lamadini;
tri buketa ruza sa crnin floron:
sterike, sterikuni i sest lumini.
Tacno uz greb ovoga gospodina
bija je jedan mizerijasti grobic
zapusten, bez njanci jednoga cvita,
senjan samo krizicen.
Navise krizica se jedva citalo:
"Bepo Mulac - skovacin"
gledajuci greb, uvatila me tuga
ovi mrtvac njanci jednoga lumina nima!
Ca ti je zivot! mislin se u sebi...
niko je jema puno a niko nima nista!
Je li ovi bidni siromaj ocekiva
da ce ga i na onomen svitu pratit dizgracija?
Dok san zanesen mislija o temen,
ucinilo se skoro po' noca,
osta san zatvoren ka u przunu,
krapajuci od straja...isprid tih sterikuni
Kad ono odjedanput, ca moje oci vidu u daljini?
Dvi sjene gredu prima meni...
I mislin se: ovo je nisto cudno...
Jesan li budan...spavan ili fantaziran?
Ma koja fantazija! To je bi Markiz:
sa bastunon, klobukon i kapoton;
a iza njega niki cudan tip;
cili sporak i sa metlon u ruci.
Ono je sigurno Bepo,
siromaj mrtvac...skovacin.
Ovod mi ni bas sve kjaro:
mrci se vracadu u ovu uru?
Dosli su toliko blizu da san ih moga taknit
kad se Markiz od bota zaustavija,
okrenija ...i polako bez prise
govori Bepotu: "Covice!
Od Vas ocu znat, nesrico divja,
sa kojin kurazon i kako van je palo napamet
da vas pokopaju, na moju sramotu,
ovod kraj mene plemenite krvi!
Titute su titule i triba ih postivat,
Vi ste izgubili svaku miru;
Vas les je tribalo pokopat, ni da nije,
ali medju skovacaman!
Nemogu Vas vise tripit ovod kraj mene
smrdljivoga kaki ste,
dunkve, ucinite vise nisto , nadjite buzu
di ce Vas bacit medju Vama ravnima,
medju Vasin sviton."
"Sjor Markiz, nisan ja kriv,
ja Van nikad ne bi tako uvridija;
moja zena je kriva za ovu monadu,
ca san ja moga ucinit ako san umra?
Da san ziv ucinija bi kunteta bi Vas,
uzeja bi ovu saku kostiju iz kapsila
i omar bi, ovega momenta
priselija u drugi greb."
"Ca onda cekas, smrdljivi redikulu,
da moj bis pridje svaku miru?
Da niman titule
vec bi letile sake i vidija bi ti dobro ko san ja!
"Aj, pokazi se! - daj oduska toj tvoj sili...
Istina je druga, Markize, da san se ja stufa
slusat tebe, i ako izgubin pancjencu,
zaboravin da san mrtav, dogodit ce se susvita!...
Ma ca ti misli ko si ti...Bog?
Onda ti jos nisi razumija
da smo ovod soto zemje svi mi kumpanji?
Mrtav si ti, isto ka i ja;
Ja san ka ti..ti ja kaja...ni manje ni vise"
"Smrdljivi prajcu!...kako se usudjujes
usporedjivat se sa menon koji jeman,
plemenite, ugledne i toliko savrsene pretke
da bi crkli od zavisti i engleski kraji i krajice? .
"Ma koji Bozic, Uskrs i Tri kraja!!!
aj uvali vise u taj tvoj mozak...
Ca je, jos se nisi izlicija od bahacenja?
Jel ti znas ca je smrt? Nista drugo nego livel.
Kraj, sudac, bilo koji uglednik,
kad pridju ova vrata, tribadu skontat
da su sve izgubili, kako zivot tako i ime:
jos nisi ucinija ti konat?
I sad, slusaj ti me...nemoj bit sufistik...
Sta tebe briga da me moras trpit ovod kraj tebe?
Ove monade su za zive!
Mi smo ozbiljni svit!
Mi smo mrtvi!
........na donjemu linku jemate prevode na raznorazne svjeske jezike i dijalekte..
http://www.antoniodecurtis.com/livella.htm
_______
sterikun je ona debela sterika ca se stavja kraj oltara u crikvama
|
|
|
_________________________________________
...quod licet bovi non licet Iovi... :D
|
|
|
|
adriaticblues
Napredni član
Posts:924
|
|
12 ožu 2010 16:13:08
|
|
|
Dome draga,
umorila me baš poezija ovih dana, tako je to kad ti je čitanje i govorenje poezije i dio posla…
Ako ćeš čakavštinu, a vjerojatno hoćeš, gospođa Murtila45 ti je nedavno otvorila novi pdf sa lipim ričima dalmatinskim, tamo na Splitu:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Linkovi/Forum/tabid/183/aff/10/aft/1152/afv/topic/Default.aspx
Imamo i pdf na Književnosti, koji je otvorio Moontan u svoje vrime.
Tu sam osim stihova stavljala obavijesti o održavanju večeri za mlade čitatelje (francuske) književnosti, poezije i šansone, uvijek petkom u Marka Marulića ( na hrvatskom i francuskom):
http://www.slobodnadalmacija.hr/Linkovi/Forum/tabid/183/aff/34/aft/639/afv/topic/afpg/10/Default.aspx
Dragi forumaši iz Splita,
večeras ( petak, 12.3.) je Enes Kišević gost na tim Večerima poezije za mlade ( Klub mladih, 14 godina i više) u knjižnici Marka Marulića.
Nije zabranjen pristup starijima J .
|
|
|
|
|
|
|
|
zabadaloo
Veteran
Posts:2404
|
|
12 ožu 2010 16:17:44
|
|
Ma kako si samo znala  , ima par dan da mi je ovakva, baš ovakva tema u mislima.
Dvi fameje su ti svađene, a u dobra vrimena su stari pošli radit na isto misto. I tu je negdi nasta lom. Kako je majušna sredina, zaposlili su i dicu tot na svoja radna mista, dicu koja su resta u toj mržnji.
Ali - ode postaje najzanimljivije - u dobrin vrimenima su jedan pored drugog naspravili grobnice na lokalnon grobju!  I lako bi se oni danas svađali da ne moradu sutra leć jedan kraj drugog... A ko će sad prvi maknit greb ča, popustit.
Meni nekad znaju bit jako naporni, al mogu mislit kako je tek njima samima.
Dunkve , pisma je genijalna, kladin se da je prijevod tvoj, jesan dobro reka? E, sad mi učini jubav i prijavi namo na stranicu kod Antonija i ovi tvoj lipi prijevod jer bi bila grijota da ostane ode negdi zapetljan. Oćeš?
Još mi moraš reć ča su to lamadini i ča je baštun. Ja san malo mlaji, al volin znat i učit. 
Baštun mi zvoni u uvu, al lamadini ništa.
|
|
|
Mi smo se ljub'li, ljub'li, ljub'li
Mene sve bol'lo, bol'lo, bol'lo
|
|
|
|
Dom57
Veteran
Posts:2160
|
|
14 ožu 2010 00:31:49
|
|
zabadalo ...lamadini...lampadine...ja uvik nisto krivo napisen 
moja nona ga je zvala baštun scap ...bagulin...
ma to san ja nabrzaka privela...i vidin da san dosta toga falila...
morat cu se malo vise potrudit...
...
evo jedan crtic ...simpatican je...glas je od Totòa - Anotnio de Curtis mu je pravo ime...
|
|
|
_________________________________________
...quod licet bovi non licet Iovi... :D
|
|
|
|
MALA KALA U DALMACIJI
Napredni član
Posts:885
|
|
14 ožu 2010 05:00:18
|
|
EVO JEDNE LIPE MALE PISMICE SA OKUSON MORA I SOLI IZ NAJLIPŠEG GRADA NA JADRANU....
|
|
|
|
|
|
|
|
Dom57
Veteran
Posts:2160
|
|
16 ožu 2010 12:34:25
|
|
napuljski razumin svaku 5 ric...prvi put san pokusavala prevest sa talijanskoga ali kako ovake stvari nemoredu nikad dobro privest na standardni jezik povirala san i u venecijanski prevod...
ispa je pastroc...
onda san uze savjetnika za napoletanski i ispalo je ovo doli...
Livel
Svake godine je užanca na 2. jedanajestoga,
poć na Grobje trevit mrce.
Svak triba učinit ovu krejancu,
svak ovo triba zapametit.
Svake godine, jušto na dan
te tužne i žalosne godišnjice
i ja gren, sa cvićen okitit
mramornu tonbu tete Vicence
Ove godine mi se dogodila pustolovina...
nakon ča san oda ovi tužni rišpet
Gospe moja! Krepajen od straja samo promislit!
ali posli san se okruažija i skupija forcu.
Dogodilo mi se ovo, slušajte me pojmivo:
približila se ura za zatvorit grobje:
sa noge na nogu, uputija san za poć ća,
adočajuć tu i tamo koji greb.
"Ovod poćiva u miru nobile markiz
gospodar Roviga i Belluna
odvažan junak u tisuću pothvata
umra 11. petoga trideset i prve godine
Poviše je bija grb sa krunon...
ispod križ ucinjen od svičic;
tri buketa ruži sa crnin floron:
šterike, kandele i šest lumini.
Ćipo uz greb ovega finega gospodina
bija je jedan mižerijasti greb
zapušten, brez njanci jednega cvita,
senjan samo križićen.
Poviše križića jedva se moglo proštit:
"Bepo Mulac - škovacin"
tuga me uvatila gledajući ti greb
ovi mrtvac njanci jednoga lumina nima!
Eto ča ti je zivot! mislin se u sebi...
niko je jema puno a niko nima ništa!
Jel se ovi bidni dišperadun moga nadat
da će i na onemen svitu bit štraca o mrca?
Dok san zanesen mislija o temen,
učinilo se skoro po' noća,
osta san zatvoren ka u pržunu,
krapajući od straja...isprid tih pustih lumini.
Ka’ ono od bota, ča moje oči vididu u daljini?
Dvi mrtve duše gredu put mene...
Mislin se: ovo mi se ništo čudno pari …
Jesan li budan...spin ili fantaštikajen?
Ma koje fantaštikavanje! To je bi Markiz:
sa klobukon, očalinon i mantelon;
a iza njega nika gruba čunka;
cili šporak i sa metlon u ruci.
Ono je sigurno šjor Bepo,
mrtvac siromaj...škovacin.
Ovod mi se ne čini sve kjaro:
mrtvi su i vračadu se u ovu uru?
Došli su toliko blizu da san ih moga taknit
Markiz se od bota ferma,
volta se na se ...i polako brez priše
govori Bepotu: "Čoviće!
Od Vas oću znat, divji karonja,
sa kojin kuražon i kako ste se usudili
učinit da vas pokopaju, na moju sramotu,
kraj mene koji san od plemenite loze!
Titute su titule i triba jemat rišpeta,
a Vi ste izgubili krejancu i miru;
Vaš leš je tribalo pokopat, ni da nije,
ali sa skovacaman!
Ne moren više tripit
Vaše smrdljivu blizinu,
dunkve, učinite čagod, tražite sebi niku fošu
medju Vama ravnima, među vašin sviton."
"Šjor Markiz, nisan ja kriv,
ja Van nikad ovaku nepravdu ne bi učinija;
moja žena je učinila ovu monadu,
ča san ja moga učinit ako san umra?
Da san živ kunteta bi Vas,
uzeja bi kapsil i ovu šaku kostiju
i omar bi, ovega momenta
priselija u drugu fošu."
"Ča onda čekaš, papane šporki
da moj bis priđe svaku miru?
Da nisan jema titule
silon bi se poslužija!
"Aj, da te vidin! – posluži se ton tvojon silon…
Istina je druga, lipi moj Markiž,
štufa san se ja više tebe slušat,
i ako izgubin pancjencu,
zaboravin da san mrtav, u papar ću te učinit!...
Ma ča ti misliš ko si ti...Bog?
Oš razumit više da smo ovod svi isti?
Mrtvac si ti i mrtvac san ja;
Ja san ka ti..ti ja ka ja...pjunuti prilipjeni"
"Smrdljivi prajcu!...kako se usudjuješ
usporedjivat sebe sa menon koji san jema,
plemenite, ugledne i toliko savršene pretke
da su pinili od jubomore i austrijski kraji? .
"Ma koji Božic, Uskrs i Tri kraja!!!
aj utuvi više u te tvoje možđane…
Još si bolesan od fantaštikavanja?
Jel ti znas ča je smrt? …obišni livel.
Kraj, sudac, velika čunka,
kad pridju ova vrata, dobijadu punat
Sa koji se sve izgubi, život i za žuntu ime:
ti još nisi učinija ovi konat?
I sad, slusaj ti me...nemoj se inatit...
Trpi me ka susida….Ča te briga?
Ove monade činidu samo živi!
Mi smo ozbiljni svit! Mi smo mrci!
a da bi ispalo kako triba "u duhu lokalnog dijalekta" moga bi ko od vas pomoc u vezi rici i frazi koje ja nisan znala ili mi nisu pale napamet...
fala jin unaprid
|
|
|
_________________________________________
...quod licet bovi non licet Iovi... :D
|
|
|
|
MALA KALA U DALMACIJI
Napredni član
Posts:885
|
|
17 ožu 2010 05:34:38
|
|
 I
|
|
|
|
|
|
|
|
Ripple
Osnovni korisnik
Posts:387
|
|
30 ožu 2010 07:34:12
|
|
"Ripple"
Words by Robert Hunter; music by Jerry Garcia.
("Ripple" composed and written by Jerry Garcia and Robert Hunter. Reproduced by arrangement with Ice Nine Publishing Co., Inc. (ASCAP))
If my words did glow with the gold of sunshine
And my tunes were played on the harp unstrung
Would you hear my voice come through the music
Would you hold it near as it were your own?
It's a hand-me-down, the thoughts are broken
Perhaps they're better left unsung
I don't know, don't really care
Let there be songs to fill the air
(Chorus)
Ripple in still water
When there is no pebble tossed
Nor wind to blow
Reach out your hand if your cup be empty
If your cup is full may it be again
Let it be known there is a fountain
That was not made by the hands of men
There is a road, no simple highway
Between the dawn and the dark of night
And if you go no one may follow
That path is for your steps alone
(Chorus)
You who choose to lead must follow
But if you fall you fall alone
If you should stand then who's to guide you?
If I knew the way I would take you home
Hunter has posted the manuscript of an early draft of the song in his archives.
|
|
|
|
|
|
|
|
sklerotični
Napredni član
Posts:736
|
|
21 srp 2010 03:06:15
|
|
Na Golgoti je umro – a za kog je izdano?
Je l' pala žrtva ova il kasno ili rano?
Na Golgoti je umro i svijet za to znade,
Al od te žrtve davne još ploda ne imade.
A krv je tekla mnoga i srce tu je stalo,
Što nikad nije više onako zakucalo…
I vjekovi su prošli daleki, strašni, crni,
Osušila se krvca i suha još se skvrni.
Prošetala se povijest u sramotničkoj halji,
I što smo Nebu bliži, sve od Neba smo – dalji!
Na Golgoti je staro prelomilo se drvo,
Pokradoše mu čavle – i to je bilo prvo!
U ime čovječanstva i bratstva i slobode
Počeše krvno kolo da bezbožnički vode.
I derala se družba od gadne strasti pjana;
Mi ubijamo, Bože, sve zbog Tebe – Hosana!
Na Golgoti je mrtvo i vjetrić tamo tajni
Tek cvili: Eli! Eli! Lama azavtani?
A pokraj krvi davne i ispod drva suha
Sve milijuni vape: O pravice, o kruha!
Da, ukidoste ropstvo, i cirkus i hijenu,
Pa odvedoste ljudstvo u kršćansku arenu!
I tu u sjajnim ložam, u zlatu i u slavi,
Pod vijencem i pod mitrom na debeloj si glavi,
Zapremili ste i vi i vaše gospe bijele
Na pozornici svijeta sve najprve fotelje!
I gledate u igru od bijede i od jada,
Gdje čovječanstvo mučno ko On pod drvom pada!
I tamnice o crne, gdje mnogi plač se gubi,
Kad takovi su ljudi: il umri ili ubi!
I djevojčice gole, a ispred sita suca,
Ah, imale bi obraz, da nemaju želuca!
I sramotu i bijedu i uvrjede i varke
I uzdahe i laži i mnoge suze žarke.
A usred bare ove, gdje tovna gamad gmiže,
Uzvisilo se drvo i Krist se na njem diže.
I gleda, gdje su ljudstvu sve gori crni dani,
I plače: Eli! Eli! Lama azavtani!
Badava gordo kube i mramor Panteona,
I papuče od zlata i orgulje i zvona!
Badava tamjan mnogi i ponosni oltari,
Badava alem gori na kruni i tijari!
Ah, Golgota je pusta, i vjetrić tamo tajni
Tek cvili: «Eli! Eli! Lama azavtani!?»
|
|
|
|
|
|
|
|
sklerotični
Napredni član
Posts:736
|
|
21 srp 2010 03:07:41
|
|
...ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti.
nisi ptica ni leptir obalom što leti,
kad nema mostova uzalud je čeznuti,
uzalud je shvatiti, uzalud je htjeti.
ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti.
ostavi bar jedan most između srca i mene.
u samoći je lakše neshvaćeno shvatiti,
mogle bi te nazad nagnati uspomene…
|
|
|
|
|
|
|
|
MALA KALA U DALMACIJI
Napredni član
Posts:885
|
|
21 srp 2010 13:20:12
|
|
ZABORAVI
Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me srećes prvi put.
Nismo li se mi već negdje vidjeli,
Kaži... i zaboravi.
Zaboravi dane koje smo nekad zajedno...,
I noći zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok naš i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...
Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,
I kako se nikada, nikada, nećemo rastati.
Treba zaboraviti,
naslove knjiga koje smo zajedno čitali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Naročito zaboravi.
Ulicu divljih kestenova s početka Tuškanca,
I onaj naš poljubac na kiši
Za koga bi znala reći:
"Nikada neću zaboraviti".
Molim te zaboravi...
I kada ti kažem da zaboraviš,
Kažem ti to zato što te volim
Kažem ti to bez gorčine,
Otvori oči ljubavi,
Našim gradom prošli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve što smo bili,
Znali..., imali...
Zato... Zaboravi.
Čemu sjećanja ...?
Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeća.
Nasmiješi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.
Kasno je već dragana, hoću da kažem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo više djeca
I znam da nije lako,
I znam da možda i boli, ... ali pokušaj,
Molim te, .... pokušaj ... zaboravi!
I ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me srećeš prvi put;
Ej, nismo li se mi već negdje vidjeli,
Kaži ... i zaboravi...
Rade Šerbedzija
Ne vjeruj u moje stihove i rime
Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime –
Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi,
I prelije srmom vrh modrijeh krša;
Tamo gde u grmu proljeće leprša,
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,
Dođi, čekaću te! U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi t'jelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem;
Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše!
Aleksa Šantić
Poslije ljubavi
Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede.
Poslije ljubavi
ostaju čaše sa ugraviranim monogramima,
ukradene po boljim hotelima.
Poslije ljubavi
ostaje običaj da se bijelo vino nalijeva u dvije čaše
i da crte budu na istoj visini.
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i začuđen pogled konobara
što nas vidi sa drugima.
Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6.
Poslije ljubavi
ostaje rečenica – dobro izgledaš, ništa se nijesi promijenila,
javi se ponekad,
imaš još moj broj.
Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali.
Poslije ljubavi
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju znaci,
ljubavne šifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da će neko iznenada doći,
spuštena slušalica kada se javi nečiji tuđi glas,
hiljadu i jedna laž.
Poslije ljubavi
ostaje rečenica »ja ću prva u kupatilo«
i odgovor »zar nećemo zajedno«
»ovaj put ne«.
Poslije ljubavi
ostaju saučesnici,
čuvari tajne koja nije više tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi.
Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nijesu voljeli
i cvijećarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povređena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.
Poslije ljubavi
ne ostaje ništa.
Arsen Dedić
|
|
|
|
|
|
|
|
sklerotični
Napredni član
Posts:736
|
|
21 srp 2010 14:18:08
|
|
ti se mnogo zezaš i okolo švrljaš
bogami me ne znaš pa će da nadrljaš 
|
|
|
|
|
|
|
|
Bidno malo
Novi član
Posts:3
|
|
21 srp 2010 14:36:40
|
|
Sklero ja sam ti bidno malo,naopako ošišano!
Ajaj priznaj da sam ti lipši od onoga iz košare.
|
|
|
|
|
|
|
|
coprnjica
Veteran
Posts:2679
|
|
21 srp 2010 14:41:36
|
|
volela sam te ko sunce što me greje
otišo si ovce za tobom bleje, hi, hi, hi, hi, hi ...
|
|
|
|
|
|
|
|
sklerotični
Napredni član
Posts:736
|
|
Bidno malo
Novi član
Posts:3
|
|
21 srp 2010 14:50:55
|
|
|
Sklero,ali ti nisam malo smišno,hi,hi,hi
|
|
|
|
|
|
|
|
sklerotični
Napredni član
Posts:736
|
|
21 srp 2010 14:57:59
|
|
jesi, malo si mi smiješan.
šteta što si bijedan.
mene su babe vračare uklele
da mi o glavi rade džukele
progone me džukele
|
|
|
|
|
|
|
|
coprnjica
Veteran
Posts:2679
|
|
21 srp 2010 15:00:11
|
|
kako ću mu reć da za njega marim
ka moj tovar za nega ferari , ole, ole oleeeeeeeeeeeeeee !
|
|
|
|
|
|
|
|
coprnjica
Veteran
Posts:2679
|
|
21 srp 2010 15:02:56
|
|
|
Sklere, ovo sa bidno malo je garant tvoje maslo. Ne mišaj mene u to malo i bijedno! Kapiš?!
|
|
|
|
|
|
|
|
sklerotični
Napredni član
Posts:736
|
|
21 srp 2010 15:08:44
|
|
Postao coprnjica Uključeno 21 srp 2010 15:03:56
Sklere, ovo sa bidno malo je garant tvoje maslo.
coprnjica, stavi neki avatar.
ili bar stavi bedž da znamo koja ti je prednja strana.
|
|
|
|
|
|
|
|