Pod njegovom krošnjom u neka davna vremena rađale su se prve ljubavi, pamte Rabočani, ali tu su i brojni putnici tražili zaklon od sunca i kiše. Zahvaljujući svojoj impozantnoj veličini i godinama starosti, proglašen je i zaštićenim spomenikom prirode. No, zub vremena učinio je svoje, a vjetar polomio što je priroda gradila stoljećima.
- Sjećam se kako su stariji ljudi u selu pričali da se pod njim govorila sveta misa, nakon što je crkva bila zapaljena tijekom Drugoga svjetskog rata u Ravči. Pod njim se održavao i veliki dernek na Sv. Mihovila, zaštitnika sela, kažu da nije bilo takvog derneka na daleko, ni u Zavojanima ni na Velikom Prologu, a tu je bilo i glavno zborno mjesto. Zbog toga nam je svima žao što ga više nema.
- Možda se i mogao spasiti, ali prije godinu dana bura ga je napola slomila i bilo je samo pitanje dana kad će ostatak pasti. Bio je on i zapaljen, no, obnovio se, mnoge je muke prošao, ali je to skrivao duboko u sebi. Po mom mišljenju, da ovi građevinari nisu podigli cestu Makarska - -Vrgorac za više od tri metra, možda bi i danas bio živ. Tada su mu potpisali smrtnu presudu, jer vjetar je od tada “tukao“ non-stop u gornji, slabiji dio krošnje i lomio ga - priča nam Ante Pranić iz Ravče.
Ma, nije to bio običan hrast, govori Pranić, prilično uzbuđeno, otkrivajući neke detalje.
- Znate li vi da je ovaj hrast spašavao i ljudske živote?! Zbog toga on nije običan hrast. Prije dvadesetak godina pao je snijeg i cesta je bila zaleđena, a autom iz Makarske naletio je jedan pekar. U jednom trenutku izgubio je kontrolu nad vozilom, ali, srećom, naslonio se na grane hrasta. Da nije bilo hrasta, vjerojatno bi završio pod putem i tko zna što bi na kraju bilo - otkriva Pranić.
- Možda se i mogao spasiti, ali prije godinu dana bura ga je napola slomila i bilo je samo pitanje dana kad će ostatak pasti. Bio je on i zapaljen, no, obnovio se, mnoge je muke prošao, ali je to skrivao duboko u sebi. Po mom mišljenju, da ovi građevinari nisu podigli cestu Makarska - -Vrgorac za više od tri metra, možda bi i danas bio živ. Tada su mu potpisali smrtnu presudu, jer vjetar je od tada “tukao“ non-stop u gornji, slabiji dio krošnje i lomio ga - priča nam Ante Pranić iz Ravče.
Ma, nije to bio običan hrast, govori Pranić, prilično uzbuđeno, otkrivajući neke detalje.
- Znate li vi da je ovaj hrast spašavao i ljudske živote?! Zbog toga on nije običan hrast. Prije dvadesetak godina pao je snijeg i cesta je bila zaleđena, a autom iz Makarske naletio je jedan pekar. U jednom trenutku izgubio je kontrolu nad vozilom, ali, srećom, naslonio se na grane hrasta. Da nije bilo hrasta, vjerojatno bi završio pod putem i tko zna što bi na kraju bilo - otkriva Pranić.
MATE PRIMORAC
|
Fra Marko Bitanga: Dub mi se usadio u oko i srceVelikom broju ljudi ovaj se hrast usadio u srce, pa je tako i kozički župnik fra Marko Bitanga na svom Facebook profilu napisao nekoliko rečenica o ovom upečatljivom simbolu zapadnog djela Vrgoračke krajine. ‘Rastužio sam se kad sam, vozeći se na misu u Duge Njive, vidio da je pao. Bio je gord, orijaš kad sam ga prije dvanaest godina sreo. Usadio mi se u oko i srce. Vozeći se pored njega, svaki put bih ga pogledom pozdravio. Plakao sam onog ljeta kad ga je prije pet, šest godina zahvatio požar. Srdio se i proklinjao nepoznatog počinitelja koji je nepažnjom izazvao požar. Srdio se na samog sebe što ga nisam zaštitio, očistio njegov okoliš. Počeo se oporavljati, omlađivati, ali odjednom oronuo, nakrivio se i spustio na zemlju dub (hrast) na Ravči.’ |