Slobodna Dalmacija

Petar Gudelj

Nova pjesnička zbirka Petra Gudelja, ovogodišnjeg dobitnika najvažnije hrvatske nagrade za pjesnički opus Goranovog vijenca, koju je pod nazivom „Duša tilu“ objavio zagrebački V.B.Z., predstavljena je u ponedjeljak u zagrebačkoj Knjižnici Bogdana Ogrizovića.

Urednik knjige, pjesnik Ervin Jahić čestitao je tom prilikom na nagradi - koja će Gudelju biti uručena na prvi dan proljeća u Lukovdolu - ne samo laureatu, nego i žiriju, budući da se radi o pjesniku koji je „rođen na Miholjdan u Podosoju 1933., diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu, objavio dvadesetak nezapaženih i prešućenih pjesničkih knjiga, te ostao nepoznat i nepriznat u hrvatskoj i srpskoj književnosti“.

- Gudelj je čovjek potpuno izvan onoga što podrazumijeva sustav hrvatskog pjesništva, nepotrošeno mjesto razlike: on nema uzora, ne obvezuje ga nikakav standard - kazao je Jahić pojasnivši kako je taj pjesnik, koji od 1990. živi u Baškoj Vodi, ostao relativno anoniman i zbog „motivskog repertoara svojih pjesama, kojim dominiraju Biokovo, krš, vukovi, orlovi, goleti, vile, hajduci“, a koji su „moderne pjesničke ideologije pokušale izgnati“.

- Gudelj, međutim, ne inzistira samo na tim elementima zemlje, nego i na elementima zraka i vode te, u svojim pjesmama pučkog ritma i takta, i izrazito iskonskog osjećaja hrvatskog jezika, pokušava evidentirati prapočelo - dodao je Jahić istaknuvši kako Gudelj svojim stihovima pokušava, „u ovom vremenu koje naglašava tijelo, od zaborava spasiti i pojam duše“.

Profesor Cvjetko Milanja, koji je na promociji u prepunoj Knjižnici Bogdana Ogrizovića inzistirao da ga se titulira samo kao književnog kritičara, govorio je o vezama Gudeljeva pjesništva s arhetipskim, animističkim, primarnim i prirodnim, odnosno s „bitkom po sebi“.

Apostrofirao je i bitne polaritete u njegovu opusu: trajno-prolazno, duša-tijelo, izvorno-kulturno, živo-smrtno..., a njegove stilske postupke usporedio s onima folklornog nadrealizma. 

- Zbirka 'Duša tilu' neka je vrsta sinteze Gudeljeva dosadašnjeg stvaralaštva, ali i svojevrsni, i kritički i autoironijski, obračun s vlastitom pozicijom u hrvatskoj književnosti - zaključio je Milanja.

Sam pjesnik interpretirao je pak desetak, od 278 u knjizi otisnutih pjesama, među kojima je svakako jedna od najupečatljivijih ona naslovljena „Vesna Parun i Tin Ujević“.