Otok u oluji, istraga u ludnici, detektiv traumatične prošlosti i sjena zavjere glavni su ugođajni čimbenici psihološkog trilera “Otok Shutter”, filma koji je Martin Scorsese snimio prema romanu Dennisa Lehanea, autora po kojemu je i Clint Eastwood snimio svoju “Mističnu rijeku”.
Lehaneova priča smještena je u pedesete, na otok Ashecliffe, nakakvoj kombinaciji kaznionice i umobolnice u kojoj federalni agent Teddy Daniels (Leonardo DiCaprio) i njegov pomoćnik (Mark Ruffalo) istražuju nestanak Rachel Solando.
Detektivska istraga odvija se u atmosferi nepovjerenja doktora, a Teddy sve češće trpi bljeskove traume iz prošlosti, kako one koje je zaradio kao vojnik u Drugom svjetskom ratu, tako i priviđenja svoje mrtve supruge.
Uz prisutnost dvaju glumačkih velikana kao što su Max von Sydow i Ben Kingsley, najnoviji Scorseseov film prilično je frenetičan vrtuljak citata i posvete.
“Otok Shutter” neskriveno citira Hitchcocka (od slivnika u kadi, preko spiralnog stubišta do prizora sa svjetionikom) i sniman je, ne kao da reinterpretira pedesete, nego kao da je sniman pedesetih. Dakle, s dosta guste pastelne kolorature koja priziva Technicolor i izvjesnim retroguštom u postupku, prije svega gornjim rakursom u uskim interijerima, kako smo to navikavali gledati u starim trilerima.
Premda besprijekoran u ugođaju, najnoviji Scorseseov film lako gubi pažnju publike: pun je nezanimljivih brbljavih trenutaka, a i vizualnih iznenađenja koja nisu imuna na repeticiju. Nije da Scorsese radi efekte koji su sami sebi svrhom, kasnije će od njih ipak biti složena slagalica, ali čini vam se da je previše motiva koji su po značenju – isti.
Međutim, ono što je pogubno za progresivnu konstrukciju Scorseseova trilera jest činjenica da se kraj “čita” već u prvoj trećini filma, pa bi netko mogao s nestrpljenjem dočekati kraj filma od dva sata i dvadeset minuta.
Ljubitelji kinematografije ipak bi trebali biti zahvalniji, jer čak i ondje gdje je očit, Scorseseov film je zasebni komad elegancije, koja se ogleda od scenografije Dantea Ferretija do kamere Roberta Richardsona.
“Otok Shutter” nije ni najpametniji ni vizualno najdojmljiviji film Martina Scorsesea, ali redateljev suverenitet nije upitan. Njegov mračni triler možda i ne računa na to da će publika prerano riješiti zagonetku, ali čini sve da je vidi u velikom stilu.
jakov kosanović