Tijardovićev “Splis’ki akvarel” i danas je naslov koji u gradu gdje je nastao izaziva zavidan interes gledatelja, a o tome svjedoči i doslovno krcat HNK Split u subotu navečer, kada nije bilo moguće vidjeti gotovo ni jedne prazne sjedalice u zgradi. “Akvarel“, koji je Krešimir Dolenčić premijerno postavio prije nešto više od godinu dana, ovoga je puta bio začinjen i jednom “ekskluzivom“, odnosno, novom glumicom u ulozi Perine Štrambere u kojoj je debitirala mlada Zagrepčanka Renata Sabljak.
Nova Perina, koja u dosadašnjoj karijeri ima zavidno iskustvo u mjuziklima, obavila je ovaj zadatak korektno i publika ju je očito prihvatila, a valja uzeti u obzir da se s ovom ulogom, kao i sa splitskim dijalektom susrela prvi put.
Perina Štrambera zamišljena je kao lik seksepilne zavodnice, hedonistice koja voli amerikanske “dolore“, kavane, skupu robu i šetnje, malo je greza i dvojbenog morala, ali nelošeg srca; ona je ta koja podiže temperaturu u predstavi, kao i Gradisca u “Amarcordu“.
Renata Sabljak donijela je, pak, na scenu nešto drukčiju Perinu, vižljastu, brzu i sitnu poput vrapčića, ali jasnu i glasnu. Njezin najjači adut za početak su iznimne glasovne sposobnosti, tako da su glazbeno-plesne točke u kojima je nastupila bile i najbolji dio nastupa.
Dramske nijanse zacijelo će još malo doraditi u sljedećim nastupima, a “Akvarel“ će se ovog mjeseca izvoditi još dva puta u Splitu i jedanput u Zagrebu.
Međutim, puno je važnija od toga činjenica da je čitava izvedba “Akvarela“ u ovo proteklo vrijeme znatno dobila na kvaliteti.
Predstava, koja je na premijeri i prvim reprizama još bila pomalo obilježena tremom mladih sudionika, sada je potpuno uigrana, oslobođena, uhvatila je pravi ritam i ostavila prostora i za upadice i improvizacije koje su u “Akvarelu“ gotovo pravilo.
Osobito se to uočava kod
Gorana Markovića koji je kao Lešandro stekao punu ležernost i “farabuski“ štih, pa sada predstavlja i odličnu podršku svojoj novoj Perini.
J. Parić, foto: matko biljak