“Muškarci koji bulje u koze”, debitantski naslov Granta Heslova, inače scenarista Clooneyjeva filma “Laku noć, i sretno”, nadahnut je istoimenim romanom istrage britanskog novinara, dokumentarista i pisca Jona Ronsona.
Ronsonova treća knjiga tematizira tajni eksperiment američke vojske koji se od 80-ih provodi u vojarni Fort Meade.
Filmska priča počinje kad Bob (Ewan McGregor), novinar dnevnika u malome mjestu, kreće u Irak u potrazi za velikom pričom, kako bi ostvario davni san, ali i kako bi oporavio ego nakon što ga je napustila žena.
Na granici s Kuvajtom sreće Lyna Cassadyja (George Clooney), pripadnika jedinice američke vojske koja se pripremala za novu vrstu rata. Od njega saznaje za Billa Djanga (Jeff Bridges), hipi-šamana koji je okupljao ljude posebnih psiholoških sposobnosti, među kojima i one koji pogledom mogu ubiti kozu.
Kad zajedno krenu u potragu za izgubljenim guruom, film Granta Heslova postaje svojevrstan film ceste, ideološki pacifistički raspoložen, premda ne i polemičan. Kao što naslov sugerira, posrijedi je komedija s notom groteske, koja pribježište nalazi u apsurdu i nonsensu kakav znamo iz filmova braće Coen.
Američka vojska ovdje baulja pod utjecjem LSD-a, časnici dijele vojnicima cvijeće, a neki od potonjih, jediji novog doba, prolaze i kroz zidove.
Tako, film je pomalo izvan registra budući da mu se komentar gubi u krajnjem izvrgavanju komediji, dok kao satira općeg tipa - kontrakulture, američke politike, korporacijskog intervencionizma, pa i samih medija - samo mjestimice funkcionira.
Ali film treba pogledati radi zabavnih glumačkih minijatura koje ga nose (osim nabrojanih, tu su i Kevin Spacey i sve prisutniji Stephen Lang).
Malo koji repertoarni film srednjeg budžeta nosi glumačku podjelu takvog kalibra, pa se i može zanemariti ako mu nisu sve koze na broju.
Jakov Kosanović