Slobodna Dalmacija

Nije slučajno to što je Willer živ 40 godina, tj. što je najstariji strip u Italiji. Meni je lijepo raditi na Texu. Prije 15 godina nisam imao prostora za eksperimentiranje, a danas ga imam

Piše: jakov kosanović

Na 3. makarskom festivalu stripa jedan od gostiju je i Fabio Civitelli, slavni crtač stripova koji je više od 30 godina u poslu. Nakon kraćeg rada na Marvelovim likovima, Čovjeku-pauku i Fantastičnoj četvorki, Civitelli je počeo raditi za izdavača Sergia Bonellija. Tamo ilustrira Mister Noa od 1979., a Texa Willera od 1984. Ove godine u rujnu sprema se predstaviti prigodni album za Willerovu 60. godišnjicu.

Što se promijenilo kod Texa Willera od vašeg djetinjstva naovamo?
Puno toga. U grafičkom smislu, na Willeru su se izmijenili mnogi crtači: Aurelio Galeppini, Giovanni Ticci... Danas je stil definitivno moderniji, strip je složeniji, lik je kontemplativniji i možda manje fantastičan u žanrovskom smislu. Radi se više vremena na njemu nego u vrijeme Galeppinija i crtež je detaljniji. 60 godina ne može ostati isti. Međutim, imate čitatelje koji ga žele onakvim kakav je nekad bio i one kojima više odgovara danas.

Koji vam je Willer najvjerodostojniji? Možda Galleppinijev, gdje izgleda kao Gary Cooper?
I njegova se verzija mijenjala s vremenom, a kamoli od autora do autora. Galleppinijev Willer isprva je doista izgledao kao Gary Cooper, poslije kao Galleppini, i na kraju kao John Wayne. Ja sam se više ugledao na Giovannija Ticcija koji je crtao jednog elegantnijeg Willera. Moj je Willer manje uglat i mekanijih linija.

Koliko taj Teksašanin odgovara potrebama današnje publike kad mitologija vesterna u kinu ili ne postoji ili je stubokom promijenjena?
To je jedno od temeljnih pitanja. Naravno, morali smo zadržati mit o Texu Willeru. Ali danas čitatelji znaju puno više o Divljem zapadu nego što je onda bio slučaj i to moramo poštovati. S druge strane, postoji i Zapad koji pripada mašti. Nastojimo stvoriti zanimljive situacije koje će spojiti ta dva htijenja. Noć, močvara, pustinja ili kanjon moraju izgledati vjerodostojno, ali i scenski zanimljivo.

Negdje sam pročitao da ste kao dijete uz Willera čitali i Kapetana Mikija i Velikog Bleka. Koncem 70-ih i početkom 80-ih postojala je jasna razlika između tzv. autorskog stripa (Manara, Pratt...) i populističkog, poput spomenutih. Kakva je danas situacija?
Danas je drugačije. Autorski strip objavljuje se i unutar populističkog izdavača kao što je Bonnelli. Više nema izdavača “art” stripa kao što su bili Linus, Eureka i Comic Art. Tako, više nema ni čiste razlike, pa je Dylan Dog, primjerice, strip koji u sebi spaja i autorsko i populističko. Bonelli je uspio za populističku cijenu prodati jedan vrlo dorađen strip, a to je velik uspjeh.

Dylan Dog ide na film

Više se ne radi s negdašnjim tempom, pa imamo više vremena studirati scenografiju. Tako dobivamo kvalitetu koja je važna. Nije slučajno to što je Willer živ 40 godina, tj. što je najstariji strip u Italiji. Meni je lijepo raditi na Texu. Prije 15 godina nisam imao prostora za eksperimentiranje, a danas ga imam.

U kojem smislu?
Danas se mogu baviti sjenčenjem nadugo i naširoko. Za 60. godišnjicu Willera pripremamo album u kojemu će biti prikazano štošta toga što naš čitatelj dosad nije imao prilike vidjeti, pa tako, recimo, i kako Tex strastveno ljubi svoju ženu, što nitko nikad nije vidio. Tex će ostati svoj, ali pokazat će i nešto novo. Mnogi heroji Marvela i DC-a, poput Supermana, Batmana, Hulka i drugih, nešto su novo pokazali na filmu. Od Bonellijevih gotovo nitko. Snimljen je samo slabo poznati “Tex Willer i gospodar ponora” iz 1985.

Kako to da isto nisu doživjeli Zagor, Mister No, Martin Misterija i drugi?
Bonellija to ne zanima. Imao je loše iskustvo s tim filmom o Willeru i otad ga nisu zanimale slične ponude. Međutim, čini se da Amerikanci spremaju Dylana Doga. Film uvijek traži nove ideje i tko zna, možda bude bolje.

Izvana, biti crtač stripa mnogima izgleda kao posao snova. Što biste vi rekli? Nekoć je taj posao imao više prednosti. Danas je manje izdavača, a malih nema uopće, što automatski reducira broj uključenih profesionalaca. Danas ne znamo koliko će ovaj vid tiskovine živjeti. Ja mojim mladim suradnicima ne stvaram iluzije, ali oni s najviše strasti svejedno ostaju. Mi smo nakon zlatnog doba 80-ih imali krizu, ali su nas oporavili Martin Misterija i Dylan Dog. Bonelli objavljuje nove stripove – Skriveno lice, Top Secret... Možda neki od njih stvori novu renesansu.

U svijetu i Italiji ima dosta smotri stripa. Kako vam izgleda makarska manifestacija?
Ovdje je jedan drugačiji i opušteniji ambijent. Sve je mirno i organizatori su simpatični.

Simbol stripa Prvi broj je izišao u Italiji 30. rujna 1948. i zvao se Misteriozni totem. 50-ih Willer izlazi u relativno maloj nakladi od oko 50 tisuća brojeva. Od studenoga 1960. Tex počinje izlaziti jednom mjesečno u formatu na 110 stranica, a tako izlazi i danas. 60-ih Tex postaje najtiražniji strip u Italiji. Danas je Tex Willer simbol crno-bijelog stripa u Italiji, a ujedno i najdugovječniji strip u Italiji.