| Potraga za imenom među 368 splitskih obitelji u zemljišniku iz 1832. kod brojne publike je potaknula sjećanja, ali i pitanja o gubitku splitskoga identiteta |
| PIŠE: IVANA DUJMOVIĆ |
 |
| Ivica Ivanisevic, Kuzmanic i Nenad Cambi /Feđa Klarić/Cropix |
Nekoliko stotina Splićana, “fetivih” i onih koji su pažljivo prelazili od korice do korice ne bi li među 368 nabrojenih splitskih obitelji sa 5560 članova iz gradskog zemljišnika 1832. godine pronašli i vlastito prezime, nije propustilo predstavljanje knjige kakvu u Hrvata zasad ima jedino Split - “Splićani - obitelji i prezimena”
Marija Nepe Kuzmanića. Nije trebalo dugo da među starim splitskim rodovima 88-godišnja
Jasna Radmilović-Radić ugleda i vlastiti: u knjizi se opisuje vjenčanje njezine majke.
- Radmilovići se u dokumentima prvi put spominju u 15. stoljeću, bili su varoški obrtnici, ali kasnije otkrivaju crtu za umjetnost. Tako su se u obitelji, uz slikare i glazbenike, proslavili i moja teta Marica Radmilović, koja je igrala u ‘Spli’skom akvarelu’ i ‘Maloj Floramye’ te kipar Željko Radmilović, čiji su radovi postavljeni na više mjesta u Splitu. Iako se kaže da Splićani uvik ostaju Splićani, grad nema više onaj isti duh. Evo, pogledajte samo Rivu, ona je prošla najgore - sa sjetom će stara gospođa.
Od Kozjaka do Mosora
Da je Split danas metropola “koz-mosa” (od Kozjaka do Mosora), kao što je to u razgovoru za Hrvatski radio prije svoje smrti izrekao slavni splitski kazališni kritičar Anatolij Kudrjavcev, reći će Splićanka Ada Manola-Dragičević. A sve je, po njezinu mišljenju, krenulo krivo 40-ih godina, kada su počela i prva značajnija doseljavanja u Split.
- Zašto smo se u ovolikom broju okupili ovdi? Jer se gubi Split! Njime su prevladali doseljenici koji se ne mogu uklopiti te, umjesto da prihvate splitske, nameću vlastite običaje - mišljenja je Ada Manola-Dragičević.
“Vlaji” ne smetaju ni 79-godišnjem Ivi Ivaniševiću, koji za Imoćane tvrdi da su bili prvi trgovci zemljom u Splitu. A da su upravo od njegove loze potekli jedni od najslavnijih hrvatskih sportaša, košarkaš Toni Kukoč kao i tenisač Goran Ivanišević, Splićanin se nije propustio pohvaliti.
- Kao i ostalih 350 obitelji, i moja se prije četiri stoljeća u bijegu od Turaka iz Poljičke republike preselila u Split. Tad je još nosila ime Kukoč-Ivanišević, a poslije se ta ista obitelj raščlanila u dvije - objasnio nam je Ivanišević. Mario Nepo Kuzmanić ispričao je da se Jelaske u dokumentima spominju tek u 18. stoljeću, iako to ne znači da se tek tada doseljavaju u Split, a prezime je zapravo nastalo jednako kao i Pavaca, cijepanjem roda Alujević-Drelje.
Zemlju za pulentu
I braća Jelaska zasjela su u prvi red za Splićane važnog događaja.
- Uz knjigu idu i sentimentalnosti zbog fatalnoga gubitka identiteta ovoga grada, u kojem se betonizacijom uništavaju karakteristični gradski ambijenti. Splitski se govor uspio otrgnuti dogovorenom književnom jeziku. Ono što je preostalo od starih običaja uglavnom je vezano uz obilježavanje crkvenih blagdana - smatra 82-godišnji Ante Jelaska, poznati splitski kazališni redatelj i najstariji od šestero svoje još živuće braće i sestara koje su njihovi roditelji za vrijeme II. svjetskog rata prehranili upravo prodajući česticu po česticu zemlje upisane u gradski zemljišnik.
- Majka je prodala čak i vlastitu vjenčanu veru, kako bi za nas kupila pulentu - dodaje njegov godinu dana mlađi brat, Pjero Jelaska.
|
Bože, čuvaj Nepu
Nakon što su govori akademika Nenada Cambija, novinara Ivice Ivaniševića i urednika Marina Kuzmića, pa i samog autora o plodu dugogodišnjeg istraživanja splitskog rodoslovlja došli kraju, publika se nije utišala.
"Da ga nima, tribalo bi ga izmislit”, “Dao nam je korijenje, bogatstvo duše”, “Neka ga zdravlje posluži da i čitava Dalmacija dobije ovakvu knjigu”..., samo su neke od hvala upućenih Mariju Nepi Kuzmaniću.
|