Split je dobio još jednog Olivera. Nakon kozmičkoga Dalmatinca Dragojevića, stigao je kazalištarac Oliver Frljić, koji Splitu dođe kao iskrivljeno ogledalo ili inicijalna kapisla TNT-u.
Nakon skandala sa zabranom “Bakhi” prošlog Splitskog ljeta, Frljić je uznemirio dio Splićana i gostovanjem predstave “Turbofolk” posljednjeg dana natjecateljskog programa Marulićevih dana.
Predstavu o ljudima u trenirkama koji potežu pištolje, šamaraju žene i opuštaju se uz hitove Marinka Rokvića i Seke Aleksić, u različitim je intervalima u drugom dijelu napustilo 20-30 gledatelja.
Dio publike uznemirilo je eksplicitno nasilje i ubojstvo, simulirani seks, brutalno iživljavanje nad ženama, degutantni prizori iz rodilišta, a sve isprekidano glazbenim brojevima i plesom u trenirkama koji možemo vidjeti i u vlastitom susjedstvu.
Uz psovke koje punih pet minuta nisu štedjele ni samog redatelja ni njegovu desnu ruku Boruta Šeparovića, posebno je provokativno bilo prozivanje intendanta Štrljića, koji je izbivao jedino s ove predstave.
Politički je najprovokativnije završno nabrajanje razloga nastanka predstave u kojem se u vezu dovode Hrvatska i rat u Bosni, Mesić i Pukanić, premijer i gay zajednica, Tereza, Hloverka...
No, najšokantnijim se svakako čini dijalog glumice Jelene Lopatić sa svojim spolovilom, “Željkicom” koju je predstavila kao komunikativnu, druželjubivu, otvorenu osobu te je otvoreno izložila na uvid i publici.
Alen Liverić stupio je u dijalog s njom, ali i sa svojim “Krešom” iz gaćica, kojega je pak opisao kao “povučenog, stidljivog i nekomunikativnog”. Za vrijeme tih prizora bilo je najzamjetnije napuštanje gledališta, kao i za reprodukcije “Lipe cvatu” pred praznim zastorom.
Golotinjom do istine
Čini se da je razlog napuštanja predstave kod mnogih bio horizont očekivanja. Ni naslov, ni redatelj, ni medijska prezentacija, ni upozorenje na plakatu da je predstava zabranjena za mlađe od 18 godina očito nisu tim gledateljima bili dovoljan signal upozorenja.
 |
| Redatelj Oliver Frljić |
Nije nemoguće da su razočarani ostali ljubitelji turbofolka koji im je ovako predstavljen odostraga i poput ogledala gurnut pred lice.
Jedan od onih što je izišao za vrijeme “Krešina” monologa jest i doajen sportskoga novinarstva Zdravko Reić, koji se od predstave nije smirio ni u utorak popodne. On nije htio ulaziti u šira objašnjenja, tvrdeći da će o svemu napisati otvoreno pismo.
Predstava zaista jest provokativna, pa i šokantna. Riječ je o prizorima koje kazališna publika ne viđa svaki dan, ali to nipošto nije razlog da se obrušimo na predstavu, redatelja i ansambl.
Dapače, riječ je o pojavama s kojima smo često, makar i indirektno, u kontaktu, one su podtekst naše svakidašnjice i treba pozdraviti njihovo uočavanje, formuliranje i hrabrost za njihovo predstavljanje, kako redatelja, tako i glumaca. Sve je napravljeno s dosta humora, pa i mjere, obilježeno poetikom spotova TV Pinka, pa je bilo i smijeha i pljeska glumcima koji nisu izišli na poklon.
“Turbofolk” je napravljen u Frljiću dragoj otvorenoj formi s dobro ubačenim splitskim detaljima. Oliver Frljić nedvojbeno je redatelj koji živi za provokaciju, koji voli u društvenom dnevnom boravku pokazivati prljavo rublje, ovaj put narodnjačkih klubova. A oni, zna se, okupljaju brojne fanove, pa i zlatnu mladež i “društvenu elitu”.
Naravno da spuštanje u glazbeno i društveno podzemlje, gdje se otkriva gola agresija, nesigurnost, anarhija i kaos, djeluje šokantno. “Turbofolk” je zrelija i provokativnija predstava od “Bakhi”, s hrabrom ekipom glumaca koju, uz “Željkicu” i “Krešu”, čine Olivera Baljak, Tanja Smoje, Anastazija Balaž-Lečić, Dražen Mikulić, Jasmin Mekić, Andreja Blagojević i Damir Orlić....
Napadi na “Turbofolk” su kao atak na kažiprst koji pokazuje društvenu nepravdu ili na dijete koje viče: “Car je gol!” Ukratko, više “Turbofolka”, a manje turbofolka.
siniša kekez, foto: cropix
Jurica Pavičić: Predizborno upozorenje
Najbolja predstava koju sam gledao u posljednjih pet godina. Ovo je šaka u oko dominantnom društvu. Predstava prikazuje stvarnu sliku većinskoga hrvatskoga društva, i to u gradu u kojem se ta većina priprema preuzeti konačnu vlast. “Turbofolk” je za Split najbolje predizborno upozorenje.
|
Dr. Vlatko Perković: Neekološki
Kao teatrolog ne želim komentirati predstavu jer bi to dalo legitimitet takvom tipu kazališta. Kao građanin uputit ću prijedlog portalu Kulisa.eu, s kojim surađujem, da ekološke udruge ocijene ovaj događaj zagađenja okoliša. Šteta glumaca − zaključio je dr. Perković.
|
Tonči Šitin: Uspjelo
Ljubitelj sam drukčijeg tipa teatra, onoga teksta, sadržaja i ideje, ali ne mislim da prema ovom treba ići zabranom. Ovo je kazalište fragmenta, simbola, SMS-a, blisko mladima, koji su je dobro primili. Ovo je pravi off-teatar i šteta je što ga nemamo i u Splitu. Ako je i bilo provokacije, onda to može biti samo uspjeh teatra, a ne njegov poraz.
|