 |
| Nadežda Čačinovič |
S novom predsjednicom Hrvatskog PEN centra
Nadeždom Čačinovič, profesoricom estetike na Odsjeku za filozofiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, publicistkinjom i prevoditeljicom te istaknutom feministicom, razgovarali smo o prošlom i budućem djelovanju PEN-a, kao nevladine udruge koja brani slobodu riječi i prava pisaca i publicista, te o stanju u hrvatskim medijima i društvu općenito.
U posljednje vrijeme se nije baš često čulo za PEN. Zašto?
- Jedan od razloga je i to što u volonterskim organizacijama poput PEN-a postoje različiti ciklusi - svatko ima trenutke kad se više ili manje angažira. Drugo, PEN je organizacija koja ipak reagira na povode: otkako je međunarodno ustanovljen 1921. godine, on je tu da se na različite načine bori za neku dimenziju javne riječi.
Zabrinutost za medije
Mislite da danas u Hrvatskoj javna riječ nije ni na koji način ugrožena?
- Ne mislim da su stvari u Hrvatskoj jako dobre što se tiče javne riječi, ali situacija nije loša na taj način da bi bilo jasnih intencija da je se zatire. Došlo je do jedne kombinacije faktora, pogotovu u javnim medijima, koja vodi do stanovitog smanjivanja mogućnosti javnosti; sve novine su iste, nema više normalnog pokušaja da se prate sve strane, nema prostora za razmatranje najvažnijih pitanja zajednice, ne provodi se ona deliberacija, odvagivanje što je u redu, što nije...
Kao jedan od razloga za to najčešće se ističe tržište, odnosno činjenica da se radi o privatnim medijima; kao da su privatni izdavači oslobođeni odgovornosti za javnu riječ?
- Naravno da to ne smije biti tako. Na kraju krajeva, u situaciji smo kada se ta neupitna ideologija tržišta pomalo povlači; u najmanju se ruku vidi da se funkcioniranje tržišta ne može pretpostaviti, da to nije neka nevidljiva ruka, koja će dovesti do najboljeg rezultata za najveći broj ljudi. Pokazalo se ipak da je sve to jedna konstrukcija, da je to netko radio u nečijem interesu, i ne samo to, nego da je to radio s mnogo iracionalnih nekontroliranih faktora.
Ali, i tamo gdje bismo morali imati utjecaj javnosti, kao što su javna televizija, radio i neke novine, još uvijek imate tragove izravnog upletanja; ili su i oni komercijalizirani, ili ne funkcioniraju dovoljno dobro. To je jedan od problema koji je svakako predmet zabrinutosti PEN-a. Problem medija i njihova funkcioniranja sigurno će biti jedna od polaznih točaka našeg rada; ne znam još kako ćemo to napraviti – da li ćemo pokušati obnoviti raspravu o tome ili animirati koordiniranu akciju većeg broja ljudi. Vidjet ćemo.
Kolektivni intelektualac
Nekad se čini da PEN reagira samo na “zvučne” slučajeve?
- Ne. Poduzima se čitav niz mjera u različitim područjima, tu je izdavaštvo, sudbina knjige... Briga mog prethodnika Zvonka Makovića bila je posvećena i afirmiranju književnih djela, borbi za kulturne rubrike po časopisima, na interentu... Ali, učinak PEN-a ovisi i o kontekstu. Kad ste jedini u nekom neslobodnom režimu i nešto počnete kopati, to je važnije nego ako to pokušate raditi u ovoj općoj kakofoniji. U toj situaciji treba naći jedan drugačiji vlastiti pristup.
PEN je “kolektivni javni intelektualac”, što je malo i proturječno u sebi, jer javni intelektualac obično govori u svoje ime. A intelektualac je netko tko se bavi stvarima koje u neku ruku nadilaze njegovu struku, on nije ekspert; on na osnovi svoga znanja i vlastite motivacije pokušava ukazati na nešto što je važno za javnost, zajednicu.
Kako komentirate tvrdnje da su hrvatski intelektualci mahom potkupljeni? Ili da nemaju hrabrosti?
- Ima sigurno ljudi koji to nisu, iako možda ne puno. Ali, na žalost, nije ni lako postići to da ugled koji ste stekli unutar svoje struke iskoristite da vas slušaju i u općim stvarima. Što se hrabrosti tiče, naravno da nije tako lako izricati istinu, hrabrost svakako morate imati; ali to nije dovoljno: morate biti u stanju i da iznesete nešto novo.
Hrabro bi bilo da idete okolo i vičete “Dolje ovaj ili onaj”, ali to je prosvjed, a ne kritika. Kritika je već posao, analiza; za prosvjed treba hrabrosti, za kritiku treba znanja.
Na subotnjoj skupštini okupilo se samo tridesetak od gotovo 200 članova PEN-a?
- Očito da ljudima nije bilo stalo da dođu gore, zato što nisu mogli, zavrašavaju knjigu ili zbog nečeg sličnog, ali to ne znači da ne bi podržali neku našu akcju. Osim toga, u politički burnijim vremenima ima nas više.
Mislite da sad nismo u politički burnim vremenima?
- Ta vremena tek počinju: odjednom se shvaća da se ipak ima o čemu razgovarati. Nakon što smo se stabilizirali, dugo je godina izgledalo kao da su sva pitanja riješena – tu su tržište, Europa ..., i nema više nikakve rasprave o tomu kako ćemo i što ćemo sa sobom napraviti. A sad se sve to srušilo, nema više izvjesnosti ni za model privređivanja, ni za integracije. A koliko je PEN mjesto koje na to može utjecati... - PEN ne može biti mjesto za raspravljanje o ekonomskim modelima, ali, opet, može biti mjesto za raspravljanje zašto se o tome ne piše po novinama.
Vesna Pažin
foto: milivoj keber / cropix
Feminizam
Ostajete li i aktivna feministica?
- To vam je vrlo jednostavno: još uvijek postoji nepravda, nije se isto roditi kao žena ili kao muškarac; kod nas je to sad malo manje izraženo, ali u dvije trećine ostaloga svijeta i zbog same činjenice da ste ženskoga spola, imate poteškoće u ravnopravnom sudjelovanju u javnom, kulturnom životu i drugdje. Ne znam kako čovjek ne bi bio feminist?!
Osim toga, pogledajte i kod nas: svi su vidjeli kako se ona glupa mala pjevačica nakon dva dana vraća tipu koji ju je pretukao: to je nešto strašno, on joj šalje vjerojatno ogrlicu i ispriku, a time zapravo počinje jednu spiralu nasilja; svaki terapeut zna kako to ide dalje. Ipak, mislim da te nove generacije znaju što imaju, nisu lude, nikada više žene neće biti ovisne i u drugom planu.
|