MUKE NAŠE SVAGDAŠNJE Čak šest sati čekao gips za slomljenu ruku!

Prije nekoliko dana imotski ugostitelj Luka Đuzel (52), radeći nešto na svojoj kući, pao je s improvizirane skele postavljajući novogodišnji nakit i pri tome slomio ruku. Bilo je to oko 11 sati ujutro.

Odmah su ga odvezli na imotsku jedinicu Hitne medicine, gdje je dežurna doktorica konstatirala lom. Kakav i s kakvim posljedicama, ljubazna liječnica, kako tvrdi Đuzel, nije mogla kazati jer nije imala urednu rendgensku snimku. Dala mu je uputnicu za snimanje ruke.

Hitni prijem Firule

- Eto, tada nastaju problemi. Otišao sam u radiološku ambulantu u Imotski. Tamo vrata zatvorena i piše da rade svake druge subote, a inače tada samo snimaju zube. Vjerojatno, da su radili, možda bi mi i snimili ruku. No, nisam čekao, s prijateljem sam sjeo u auto i pravac Split.

Tamo sam se s velikim bolovima u ruci javio na Hitni prijem na Firule. Tamo neopisiva gužva, interesantno, prepoznajem mnoge svoje sugrađane, ali i one iz Sinja, Dicma, sve Dalmatinska zagora.

Nemam što reći za ljubaznost osoblja, kako onog u Imotskom, tako i onoga u Splitu, ali mi govore da pričekam. I tako, oko 16.30 snimaju mi ruku, konstatira se lom i tek oko 17.30 stavljaju mi gips.

Vraćam se oko 19 sati u Imotski. I eto, vidite, od puknuća ruke, srećom nije se ništa poremetilo s kostima, do gipsa i pregleda morao sam čekati punih 6 sati.

Pitam samo, da se to nekom starijem čovjeku dogodilo, koji živi u nekom zabačenom kutku Imotske krajine, koliko bi tek njemu trebalo da mu se stavi, da izvinete, pišljivi gips.

A ja uredno plaćam svoje zdravstveno osiguranje. Sramota je da Imotska krajina, s oko 30 tisuća stanovnika, nema stalno dežurnu radiološku ambulantu i jednoga specijalista ortopeda. Pa, ljudi, što se tiče zdravstvene zaštite, Imotska krajina je u srednjem vijeku - ogorčeno nam govori Luka Đuzel.

Upravo Đuzelov slučaj nije usamljen, on je ogledalo jednog katastrofalnog i nehumanog odnosa prema pacijentima iz Imotskog, koji su do prve bolnice u Splitu udaljeni sto i više kilometara.

Radiološka ambulanta, prema naređenju Županijskog doma zdravlja, radi utorkom i četvrtkom poslije podne i ponedjeljkom, srijedom i petkom ujutro. Ako se u terminu njihovih zatvorenih vrata nešto dogodi, pa i prijelom maloga prsta, pacijent s uputnicom, često i putnim nalogom, kreće put Splita. To košta državu, a takvih slučajeva ima svakodnevno.

Preopterećeno osoblje

Radnici, medicinski radiološki tehničar i specijalist radiolog toliko su opterećeni da ljudi nemaju vremena popiti kap vode u terminima kada rade. Štoviše, doktorica Zdenka Picukarić, specijalistica radiologije iz Imotskog, pokriva i Vrgorac te stalno putuje u taj grad.

A Vrgoračka i Imotska krajina imaju s dijelom pacijenata iz susjedne Hercegovine, koji imaju pravo liječiti se u Hrvatskoj, brat bratu, 60 tisuća ljudi. I ako ta brojka nije dovoljna, ne da se ima jedan radiolog i stalno dežurstvo, već i gipsaonicu i stručnjaka za postavljanje gipsanih ovoja, onda je stvarno hrvatsko zdravstvo na Imotskoj krajini palo na ispitu.

A da se i ne govori o prosipanju sto i jedne laži bivšeg ministra zdravstva Milinovića da će Imotski opet dobiti rodilište.

Toga je više dosta, jedinstveni su i zdravstveni radnici, ali i pacijenti, jer narod Imotske krajine mora imati zdravstvenu zaštitu kao i građani koji žive u Zagrebu, Splitu ili bilo gdje u Hrvatskoj. Imoćani traže ponovno vraćanje svoga Doma zdravlja i lokalna samouprava bi sigurno participirala dio troškova, a ne da se zdravljem Imoćana upravlja iz Splita.