Slobodna Dalmacija

I baš zbog toga taj glamur nikad nije u prvom planu. Uvijek brojna festivalska publika iz večeri u večer u prilici je čuti komornu literaturu koja se rijetko izvodi. Jer, često su na programu netipični komorni sastavi, pa se iz točke u točku glazbenici samo “pregrupiraju” u novo komorno tijelo.

A oni koji u tom trenutku nisu na koncertnom podiju odlaze u publiku. Zato vam se čini, pogotovo ako pripadate stalnoj publici, da se sudionici Rachlinova festivala lijepo druže i mimo zajedničkih proba i nastupa, te da su podrška jedni drugima na samoj izvedbi.

Taj osjećaj “sretne obitelji”, ovaj festival ostvaruje od prvog dana. A kako ga je uspio zadržati svih ovih deset godina, u vremenima koja nisu baš sklona kulturi i umjetnosti, pa čak ni pozitivnom zajedništvu, potpuno je neobjašnjivo.

Iza nas su tek tri od jedanaest koncerata Festivala, svi održani u Kneževu dvoru. No, posebno zanimanje u svakom pogledu i iz više razloga izazvao je “Koncert u bijelom” održan 4. rujna, na kojem su, već tradicionalno, i publika i izvođači odjeveni u bijelo.

Glazbena kritičarka Sanja Dražić

Naime, njemu je nazočio Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske, a prva točka programa bila je njegova skladba “Žalobni pjev” pisana za violinu i klavir.

O tom djelu programska knjižica ne nudi nikakve podatke, nego samo da je iz 1994. godine i da su je praizvele Tamara Smirnova Šajfar i Mira Flies Šimatović.

A na jubilarnom Festivalu su je pred autorom i brojnom publikom -koja se iz svih pravaca približila do samog podija i okružila izvođače - izveli Sophie i Julian Rachlin, majka i sin.

Skladba obiluje raznolikim zvukovnim efektima kako svakog instrumenta pojedinačno, tako i u duu, zahtijevajući od oba izvođača zavidan stupanj tehničke i interpretativne spremnosti.

Sastavljena na neki način od fragmenata koji slijede razvoj osjećaja tuge u svim njegovim varijantama, nalaže izvođaču potpunu usredotočenost kako bi se postigao potreban učinak.

Julian i Sophie Rachlin su, sudeći po reakciji i publike i skladatelja, svojom interpretacijom iznijeli sve što se trebalo reći djelom, koje je kompleksno, emotivno i refleksivno.