Sisački pjesnik
Slavko Jendričko iza sebe ima desetak poetskih zbirki i urednik je, poslije “Europskog glasnika”, jednog od najvoluminoznijih hrvatskih književnih časopisa - “Riječi”.
Osim toga, Jendričko e-mailom redovito obavještava kulturnu javnost o književnim i časopisnim novostima, a nedavno je pažnju privukao slanjem pjesme “Hrvatski divlji zapad”, o bejzbol palicama koje je povezao s napadom na novinara Dušana Miljuša.
Pjesma je objavljena u knjizi “Kada prah ustaje” (2005.). Pjesnik ju je nedavno posalo e-mailom naslovljenim “Pokušaj ubojstva Dušana Miljuša”, uz napomenu:
- Nije za korumpirane novinare, kukavice, za pjesnike vječno mlađe od 18 godina, za konzervativne kritičare poezije, za nepopravljive ljepoduhe…”.
Kojim povodom je ova pjesma inicijalno napisana i zašto ste je povezali s aktualnim slučajem?
- Ako smo do devedesetih po Mandiću živjeli u broznim vremenima, onda bih rekao da poslije devedesetih živimo u groznim vremena. Onda smo pred tajnom policijom drhtali nad vlastitim tekstovima, a danas drhtimo pred bejzbol palicama, vatrenim i hladnim oružjem. No, u oba slučaja, barem meni, poraste adrenalin, pa sirova energija preplavi moju poetiku.
Samo nemoralni, neodgovorni i korumpirani novinari i pisci mogu šutjeti pred stoglavim zmajem koji riga vatru na ovu državu. Da, novinari su zbog Miljuša protestirali, ali šute pisci i njihove udruge sve do PEN-a! Poznato je da e-mailom volite slati i vruće političke viceve... Uživam u tome, mada to neke kolege ne vole primati, valjda im stresno buče u njihovim bjelokosnim kulama.
Objavili ste desetak zbirki poezije. Inspiracija očito ne prestaje?
- Ne, ne prestaje, naprotiv pljušti poput kiše ovih tjedana, i kada je u pitanju poezija, i kada je u pitanju koncipiranje novog broja “Riječi”.
Gdje biste sebe pozicionirali na hrvatskom poetskom spektru, među stvarnosnike ili...
- Ne mogu, a i ne želim, sebe nigdje pouzdano svrstati. Ma, dovoljno je da me kritika, stručna i nestručna, trpa i u ove i u one ladice. Zato mi dozvolite da citiram nekoliko završnih stihova jedne svoje nove pjesme: Sitniš posvojene /
slobode anarhizma / svom silom trpam / u sužanjsku ladicu. / No rep viri / ne predaje se / titra dok ti / ne zapali samačku sobu.
|
Hrvatski divlji zapad
Govno jedno,
ako još nešto zucneš u novinama
bit će ti preuski zidovi mrtvačnice,
vikali su
i tukli ga bejzbol palicama,
na svaki udarac
trzao bi se kao skakavac
otrgnutih nogu,
vukli su ga po pločniku
i nisu se prestajali derati
smradu jedan,
eno to ti gore škripe
nebeska vrata.
|
siniša kekez