objavljena knjiga odabranih tekstova našeg dugogodišnjeg novinara "posljedji sekretar ŠKOJ-a’, n
Na drugu godišnjicu smrti
Zorana Franičevića, dugogodišnjega novinara “Slobodne Dalmacije”, urednika “Poleta” i otočnog aktivista, “Slobodna Dalmacija” i “Europapress holding” objavili su knjigu “Posljednji sekretar ŠKOJ-a”.
Riječ je o odabranim Zoranovim tekstovima iz “Slobodne Dalmacije”, u kojoj je s prekidima tijekom dva desetljeća proveo nekoliko godina i kojoj se često vraćao po načelu: ako neće “Slobodna” Zoranu, hoće Zoran “Slobodnoj”. I obratno.
Okosnicu knjige čine kolumne iz ciklusa “Otoče, volim te”, objavljene 2005. godine. Drugi segment knjige, koju je priredila Zoranova kći Ivana Franičević, čine putopisi po dalmatinskim otocima nazvani “Škojopis”. Treći dio pripada raznim odabranim tekstovima iz “Slobodne Dalmacije”.
Knjiga će biti predstavljena u petak u splitskom klubu “O’Hara”. Program počinje u 20 sati zagr
ijavanjem uz srdele i crno vino, da bi knjiga bila promovirana u 21 sat i 30 minuta. U 22 sata oglasit će se Tovareća mužika, a u 22.30 bit će koncert.
Promocija se dan poslije seli u Komižu.
U uvodu knjige Sven Semenčić, direktor u EPH i Zoranov prijatelj od poletovskih dana, evocira da je Franičević dulje od tri desetljeća čekao knjigu, pa je, evo, konačno i dočekao.
Renato Baretić, autor naslovne sintagme i dirljiva nekrologa, toplo se prisjetio svog urednikovanja nad kolumnama “Otoče, volim te” i legendarnih Zoranovih probijanja rokova.
Knjiga za škojoljupce
Nakon uvida u knjigu potvrđuje se da je Franičević istančan opažač, pisac koji precizno poseže za onom pravom riječi, reporter što prepoznaje bitno i intelektualac koji sve zna staviti u pravi kontekst.
Zoran je u sve unio i veliku količinu emocija i ljubavi za otoke, a kao aktivist i motivator dao je i dosta praktičnoga naboja. I naslovi tekstova dovoljno govore o kakvoj je tematici, pristupu i autoru riječ: Čovikocid, Jadolinija, Otok d.d., Mobitelarnik, Alterčarter, Treba li strancima baš sve pokazati...
Knjiga je bogato opremljena dobrim fotografijama.
Ovako okupljeni tekstovi najbolje pokazuju kakvog su škojopisca izgubili jadranski otoci, ali i, utješno, kakvu su knjigu dobili škojoljupci.
Siniša Kekez, foto: arhiv cropix
|
Zimska nejebica
Mediteran je, što zbog sunca, mora, školjki, vina, pomoraca, ribara, lanternista, odvojenosti i ostalih erotskih čimbenika - uvijek blizu tih maštarija, te ljudske djelatnosti, tog jebanja! Zna se zašto su ribari toliko otoka i hridi nazvali nedvojbeno seksi imenima: Kurba Vela, Pupak, Babina Guzica... Kad provedeš dvadesetak dana mraka u lovu na srdele, u muškom društvu, na Palagruži, i ploviš nazad, prema Komiži, odozdola ti dođe da pred valom iz sveg glasa drekneš: “Oparćojte žene buže, oto muži s Palagruže!” Dobro, to “buže” se pred samom rivom pretvori u “ruže”, ali smisao ostaje isti...
|
|
Znak mira
Zašto na Visu u onu ratnu zimu 1991. na ‘92. nije pala ni kap krvi? Među ostalim, zato jer je i onaj zadnji pijani, napušeni, mladi domorodac znao da će - ako on i njegova ekipa razvale, prebiju ili tko zna što učinu trojici oficira što se u šinjelima kurče u lokalnom kafiću - sutra stradati cijeli otok! I stvarno, ta je grozna zima prošla bez ijednog ekscesa! U cijeloj je slobodnoj Hrvatskoj važila naredba iz naših kriznih stožera: zamračenje! Pa su nama, na okupiranom Visu, iz Splita naredili isto! A onda su s brodova JRM na višku rivu izlazile napaljene posade. U šetnji prema Kutu svako malo bi se prodrali: “Upalite svetla, ustaše!”
|
|
Biografija
Zoran Franičević rodio se 23. srpnja 1957. “slučajno” u Puli. Prvi razred osnovne škole završio je u Splitu, a zatim se s roditeljima seli u Zagreb. Već u prvom razredu srednje postaje predsjednik omladine Desete gimnazije čiji je list “Iskra” dobio nagradu “Sedam sekretara SKOJ-a”. Godine 1976., kao maturant, izabran je za zastupnika u Saboru SRH. Iste godine prelazi u “Polet”, gdje sa 22 godine postaje glavni i odgovorni urednik. Neko vrijeme živi u Zagrebu, a onda se vraća na Vis, koji je u to vrijeme bio vojna baza, arhipelag strogo zabranjen za strance. Godine 1983., zajedno sa građanima otoka Visa i Lastova, šalje apel naslovljen sa “Tko nam je oduzeo budućnost?”, usmjeren protiv JNA. 1989. legendarni urednik ‘Slobodne Dalmacije’ Joško Kulušić poziva ga da piše za taj regionalni dnevnik. Radio je za ‘Nautic radio’, ‘Nacional’, ‘Gloriju’, ‘Arenu’... U rujnu 2003. osniva pokret ‘Otoče, volim te’ oko kojega se okupljaju zaljubljenici u otoke. Umro je 9. srpnja 2008. u splitskoj bolnici od moždanog udara.
|
|
Jamajka
Na Visu je sve bilo više-manje O.K. dok se samo pušilo domaći gras, travu, melem, mumiku... Ali, otkad je jedan joint postao krivično djelo, otkad si zbog malo grasa zapisan za cijeli život, sve manje se sadi. Policajci su danima i noćima dežurali na čukama ne bi li uhvatili uzgajivača nekoliko biljaka. A ne prođe mjesec dana da neki svjetski znanstvenici ne dokažu novo ljekovito svojstvo marihuane! Kad zavlada sura otočna zima i kad se nema šta za zapalit, treći ili četvrti put mladac će uzet paketić heroina! Na otocima se najbolje i najočitije vide rezultati totalno krive nacionalne strategije borbe protiv narkomanije, koja potpuno izjednačava lake i teške droge! Tko je još umro od marihuane?! Al’ zato imamo overdosea svake godine po nekoliko komada!
|