StoryEditorOCM
DalmacijaIDEJNA RJEŠENJA

Kako nasukane podrtine pripremiti za sezonu

Piše PSD.
27. travnja 2015. - 10:41
Početkom 1988. godine dio velikog zida, koji podupire pješački most iznad jedne od najfrekventnijih splitskih ulica na ulazu u grad, pao je na autobusnu stanicu i ubio troje ljudi. Most je hitno zatvoren, nadležni su se, u skladu s duhom vremena i stupnjem odgovornosti, skrivali od javnosti i tek povremeno najavljivali sanaciju tog i sličnih zidova čim se utvrdi kako i pronađe novac, jer nije normalno da zidovi ubijaju ljude, ni da pješački most visi nad četverotračnom prometnicom oslonjen samo na dio potpornja. Niti je zamišljeno da povezuje Mertojak s rupom, nego s Visokom. Spoj mosta s Visokom ne postoji od pada zida. Ponavljam - od početka 1988. godine. Čijom krivnjom, nikada nije utvrđeno.

Tada rođene bebe do danas su stigle proći kroz jaslice i vrtić, završiti osnovnu, srednju školu i fakultet, oženiti se, dobiti djecu, razvesti, naslagati slojeve životnih sreća i tuga, uspjeha i poraza, a zid i most još uvijek čekaju početak sanacije. U međuvremenu su ofarbani te povremeno ukrašavani reklamama i navijačkim crtarijama.

Do ljeta, a možda i kasnije

Početkom ožujka, bura je s mrtvog veza pred cementarom u Svetom Kaji otkinula tri broda „Splitske plovidbe“, tvrtke u višegodišnjoj agoniji, pretvorila ih u ogromne zombije i otjerala na posmrtno putovanje. Posljedice su poznate, „Vranjic“ se skrasio na slatinskoj plaži, iz prvih apartmana puca prekrasan pogled na njegovu korodiranu trupinu, pa turisti misle da su fotografije netaknute uvale postavljene na internetu fotošopirana laž, jer ne shvaćaju da je takozvana realnost ovdje često hirovitija od mašte; „Krka“ i „Orebić“ postali su ono o čemu je na svoj način maštao Željko Kerum – nekretnine na Prvoj vodi i jedno od rijetkih neopjevanih staništa na Marjanu. Dobro, ima Ban „Ruzinavi brod“, ali jedan, a ne dva i njegov vozi debelim morem, a ne leži u plićaku.

Brodovi su hitno ograđeni plutačama, nadležni se, u skladu s duhom vremena, skrivaju od javnosti i povremeno najavljuju odsukavanje čim se utvrdi kako i pronađe novac, jer nije normalno da tri dotrajale grdosije leže na marjanskom i čiovskom žalu, kao što ne bi bilo normalno turiste tjerati na vez u Svetom Kaji. Niti je zamišljeno da brodovi, bez nadzora, plutaju morem i dolaze u uvale. Čijom krivnjom, nikada neće biti utvrđeno.

Bebe rođene ledenog dana kad je flota „Splitske plovidbe“ podivljala došle su kućama iz rodilišta i, ako je sreće, lijepo napreduju, a brodovi još uvijek čekaju početak odsukavanja.

Kada vam u zoni konvencionalno znanoj kao „ovi prostori“ ponude rješenje bez roka, ne trebate ga očekivati u jedinici vremena mjerljivoj štopericom ili satom, nego kalendarom. Nekad ne jednim, potroši ih se i tridesetak, a rješenje se ne ukaže. Čitav podžanr viceva nastao je na odnosu „našeg čovjeka“ prema rokovima, ono što će Amerikanac i Japanac napraviti bezobrazno kratko i dobro, „naš“ će reprezent odrađivati toliko dugo i tako loše da je to, na koncu, smiješno.

Ivo Baldasar, splitski gradonačelnik, nedavno je nakon protokolarnog praćenja premijerove šetnje po splitskoj luci novinarima najavio vjerojatno otklanjanje problema do ljeta, a možda i kasnije. Točnije, čim se utvrdi kako i pronađe novac. Proces je sada negdje između Grada, Ministarstva pomorstva i osiguravatelja, očekuje se stav stručnjaka hoće li fatalni trio transportirati u komadu ili u komadićima.

Slijede TV debate pa molitveni skupovi

Ako vam ovo zvuči razumno, pokušajte, za pokus, uspostaviti recipročan odnos s Gradom ili državom. Na primjer, račune za odvoz smeća ili zdravstveno osiguranje plaćajte kad imate dovoljno novca, a ne kad nalažu datumi na uplatnicama. Nećete uspjeti. Neoređene rokove diktira moć, najčešće politička. Sjetite se rokova izlaska iz krize ili sanacije zida na ulazu u Split.

Uglavnom, tri junaka naše priče postali su slučajevi. Slučajevi su, pak, još jedan autohtoni fenomen, nešto poput neodređenog roka, a javljaju se u sivoj zoni između izrijekom normirane odgovornosti i kaznenog progona. Slučaj je DNK po kojemu se prepoznaju banana-države, sve u njima može postati slučaj: gradnja bez dozvole, istrage, optužnice, presude, transfer nogometaša, izbor intendanata, izbori općenito, odnos predsjednice i premijera, nasukavanje...

PRIJEDLOG br. 2
Kada slučajevi postanu pravilo, sistem se pretvori u slučajnost, a tko ovisi o slučaju ničem se ne treba čuditi. U ovoj priči nije racionalno čekati rješenje, koje ionako kasni, nego navikavati se na nasukane uljeze. Njih, u međuvremenu, u pitoresknim uvalama uznemiruju samo valovi. O njima se više ne pišu vijesti, nego komentari, analize i reportaže. Sljedeći koraci bit će televizijske debate, potom molitveni skupovi. Bit će to konačni znaci nemoći.

Hajdaš-Dončić ni zucnuo nije

Nemoć nastaje kada nema novca, volje, znanja i mogućnosti. Pedantno neorganizirani državni aparat dupke ispunjen besmislom nije, eto, predvidio agenciju za odsukavanje velikih, starih, korodiranih brodova nasukanih na marjanskim i čiovskim pličinama: da jest, sada bi se točno znalo tko ne uspijeva obaviti svoj posao. No, birokracija nije nepogrešiva, agenciju je dala ugljikovodicima, učinkovitosti provedbe propisa, nafti i naftnim derivatima, zbrinjavanju radioaktivnog otpada, tržišnoj regulaciji u monopoliziranim željeznicama, ali ne i zaglavljenom brodovlju.

Državni je ustroj, međutim, predvidio ministarstvo zaduženo za more i brodove. Čak ni u Hrvatskoj oni nisu u nadležnosti ministarstva graditeljstva ili kulture. Siniša Hajdaš Dončić, koji je nekom apsurdnom političkom igrom postao ministar pomorstva, prometa i infrastrukture, inače sklon emitiranju odlučnosti kada treba najavljivati „bolne rezove“, masovne otkaze i slične nepogode iz (neo)liberalne ciklone, o nasukanim brodovima, ako sam dobro pratio, nije ni zucnuo, pa tako ni precizirao rok kad će im netko nanijeti „bolne rezove“ i restrukturirati ih u staro željezo. Ovih se dana oglasio samo da bi se svađao s Državnim zavodom za statistiku što nema veze ni sa čim, pa ni s ovom temom.

Brodovi su isti ka i ljudi, a čovjek često poriče nedaće. Nakon poricanja, slijedi faza prihvaćanja i pokušaj racionalizacije. Što, u ovom slučaju, uopće ostaje osim pripreme brodova za turističku sezonu? Što ostaje osim primjene poučka ofarbanog zida na ulazu u Split koji kaže da je problem, ako ga već nije moguće otkloniti, lako premazati?

Barem do početka ljeta, jer se o trostrukom nasukavanju najčešće govori kao belaju usko povezanim sa skorim dolaskom turista. Da su ponosi “Splitske plovidbe” stigli do Marjana i Čiova u studenom ili prosincu, u doba godine kada, po dalmatinskom kalendaru, nema gostiju, o njima bi se još odlučnije šutjelo. Ovako, furešti se kolebaju, ne žele se kupati uz zarđale podrtine. Neka ih dočekaju prefarbane podrtine.

Boris Ljubičić
odličan je kandidat za posao, tko zna kad će dočekati bolju prigodu za izražavanje opsesije kvadratićima koje Hrvati nazivaju kockama. Bokovi „Krke“, „Orebića“ i „Vranjica“ halapljivo bi upili njegovo četvrtasto životno djelo, a ujedno bi gotovo sasvim bila dokinuta mogućnost pobune protiv odgađanja odsukavanja, jer tko je vidio ustati protiv nacionalnih simbola.

Ekstremni domoljubni pristup

Domoljubni pristup ima i ekstremističku varijantu: brodove oslikati simbolima NDH što bi im donijelo pijetet Crkve, Grada i Županije i poneki vijenac. Ili, pustiti ih rukama predanih navijača, neka iskažu strast za slikanjem takozvanih murala. Ujedno bi mogli nacrtati religijske motive pred kojima će turisti-vjernici, nakon đira po Međugorju, okretati molitvene ture.

Najefikasnije je brodove ukrasiti s velikim antifašističkim simbolima - zvijezdom, srpom i čekićem. Tisuće je partizanskih spomenika smrvila ova zemlja, što bi njezinoj predanoj destrukciji bila tri stara broda?

Istina, čak i bez te solucije, u času kada nastaje ovaj tekst, izgleda glupo kladiti se na opciju ostanka „Krke“, „Orebića“ i „Vranjica“ u plićacima u roku dužem od tri-četiri mjeseca. Jedino gluplje izgledalo je kladiti se Početkom 1988. da će onaj most i 27 godina kasnije voditi u prazno.

VLADIMIR MATIJANIĆ
ILUSTRIRA NENO VUKASOVIĆ


PRIJEDLOG br. 3

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. travanj 2024 01:38