Najavljeni raskid ugovora o gradnji autoceste Bar-Boljare, između crnogorske vlade i konzorcija Konstruktor, u kojem je i IGH, za mnoge je šok i težak udarac u gospodarski najtežem trenutku.
Mjesecima je trajala euforija oko “posla stoljeća”, koji je javnosti predstavljan kao gotova stvar, premda je krajem prošle godine na površinu isplivalo da nije riješena jedna “sitnica”.
A radilo se o najvažnijem u svakom poslu - financiranju. Kako je u sve bio upleten i sam državni vrh, to sada ispada, u najmanju ruku, neozbiljno i neodgovorno.
 |
| Hrvatska bi godinama ispaštala zbog avanture u Crnoj Gori CROPIX |
U cijelom tom poslu, u regionalno idiličnom ozračju, u kojem su pljuštali obostrani komplimenti na najvišoj razini, nitko se nije zapitao: pa kako je to grčko-izraelska ponuda, prva do naše, bila čak 41,5 posto viša, dakle gotovo upola?!
Autocesta Bar-Boljare, dužine 167,2 kilometra, s čak 107 mostova i vijadukata te 48 tunela, bit će jedna od građevinski najzahtjevnijih i najskupljih ikad izgrađenih dionica na svijetu.
Zbog toga je ponuda grčko-izraelskog konzorcija od 3,92 milijarde eura (23,4 milijuna po kilometru) puno realnija od 2,77 milijardi eura, koliko je iznosila naša (16,6 milijuna po kilometru).
Pa tko je tu onda lud ili nesposoban, nepošten ili nemoralan? No, bilo je to vrijeme kad se nisu trebala postavljati “suvišna” pitanja. Trebalo je zaboraviti na krizu, koja se približava brzinom lavine, i sve veću zaduženost. To više što su, eto, korumpirane političare i lupeže konačno zamijenili pošteni.
Pompozna svečanost
Pompozno otvaranje gradnje autoceste, prema kojem je otvaranje gradilišta pelješkog mosta bila skromna lokalna svečanost, a vrpcu su presjekli premijerka Kosor i premijer Đukanović, bilo je melem na ranu.
I svjetlo u tunelu, koje je trebalo osvijetliti poslove za hrvatsko gospodarstvo te zbrinuti pet tisuća naših radnika i njihovih obitelji te puniti naš proračun. Nitko se nije sjetio pitati za rizike ekstremno teškog i zahtjevnog posla, te profitabilnost, u usporedbi s kojim su škverski brodovi “zlatne koke”.
Dobro je sjetiti se kraja 80-ih i forsiranih ugovaranja luksuznih megakruzera “Amorella” i “Isabella” za finskog naručitelja. Golemi gubici toga tehnološki prezahtjevnog i preskupog posla, ugovorenog debelo ispod cijene, pokriveni su u vihoru rata, iz proračuna, te zatim preliveni u inozemno zaduženje. Crnogorska je strana s pravom očekivala potpuna bankovna jamstva, ne samo za financiranje, nego i za izgradnju prometnice po dogovorenim uvjetima i rokovima.
Samo neinformirani i neodgovorni nisu shvaćali pregoleme rizike s kojima se naša strana suočavala, te težinu traženih jamstava koja pokrivaju i moguće penale za kašnjenja i neispunjenja iznimno zahtjevnih uvjeta.
Hrvatska, na sreću, nije mogla, a zbog europskih pravila ni smjela, jamčiti za posao privatnog konzorcija. A sve potencijalno zainteresirane strane banke, koje na daleko mogu namirisati dobar biznis i profit, od “posla stoljeća” bježale su kao od kuge.
Iako se dobro znalo da jamstva, koja su prekjučer predana crnogorskoj vladi, nisu ni kompletna ni pravovaljana, objavljena su kao “spas u zadnji čas”. Tim su puštanjem magle dionice IGH kratkotrajno napuhane za 5,03 posto, što je otvorilo prostor za unosne burzovne špekulacije.
ŽELJKO MARUŠIĆ
‘S Hrvatima izgubili godinu dana’
Crna Gora je izgubila dragocjenu godinu dana u ostvarenju svog najvažnijeg projekta u novijoj povijesti, opća je ocjena u analizama podgoričkih medija u srijedu, dan nakon odluke vijeća za izgradnju autocesta koje je preporučilo vladi raskid koncesijskog ugovora s hrvatskim konzorcijem sa splitskim “Konstruktorom” na čelu, koji ju je trebao graditi.
Hrvatski konzorcij nije uspio u osam mjeseci osigurati valjana bankovna jamstva za gradnju autoceste Bar-Boljare, zbog čega je “posao stoljeća” za njih izgubljen. Iako se ne očekuje neki spektakularan obrat, konačnu će odluku crnogorska vlada donijeti na redovitoj sjednici u četvrtak.
Čitav postupak gradnje autoceste vraća se, dakle, na početak, jer vladu čekaju pregovori s ostalim ponuđačima, prije svega s drugorangiranim grčko-izraelskim konzorcijem Aktor-HCH-om.
Iz te tvrtke poručuju da imaju dovoljno novca te da njegovo osiguranje neće biti problem, a u crnogorskoj vladi kažu da neće pristati na cijenu od 3,92 milijarde eura, koliko su na natječaju Grci ponudili za gradnju te autoceste.
zd
|
Radić, Žderić i Filipec zajedno duguju čak 3,8 milijardi kuna!
Nema niti jednog miligrama, niti jednog milimetra odgovornosti Vlade za gubitak posla hrvatskog konzorcija u Crnoj Gori - izjavila je premijerka Jadranka Kosor.
Prema njezinim riječima, Vlada je na političkoj razini napravila najviše što se moglo. Premijerka je to izjavila dan nakon što je Savjet crnogorske vlade za gradnju autoceste Bar - Boljari oduzeo posao hrvatskom konzorciju koji čine Konstruktor, IGH i Tehnika .
Premijerka je dva puta odlazila u Crnu Goru kako bi pokušala lobirati za hrvatske građevinare. Iako su se IGH i Konstruktor nadali da će im Vlada dati državna jamstva za taj posao, ministar Šuker je to nekoliko puta odbio.
Ipak, danas, nakon izgubljenog posla stoljeća, većina sugovornika koji samo anonimno žele komentirati ovaj slučaj, tvrdi da je upravo Vlada morala učiniti više jer je ipak riječ o velikom projektu koji je hrvatskim građevinskim tvrtkama trebao osigurati posao u sljedećih osam do deset godina.
Radimir Čačić, pak, tvrdi da je Vlada mogla iskoristiti ugovorna jamstva. - Ta ugovorna jamstva već su upotrijebljena u nekim projektima u cestogradnji. I više je nego očito da Vlada i premijerka Kosor jednostavno nisu znali odraditi ovaj posao - ustvrdio je Čačić.
Ipak, dodao je da se od Vlade nije moglo očekivati, niti je Vlada trebala dati državna jamstva.
Hrvatski konzorcij pobijedio je na natječaju ponudivši gradnju autoceste za 2,77 milijardi eura. Konzorcij je za taj posao trebao osigurati milijardu eura. Prema nekim tumačenjima, ni Žderić, ni Radić nisu očekivali ovakve probleme pri zatvaraju financijske konstrukcije.
Najvjerojatnije su namjeravali primijeniti “hrvatski koncept” na osnovi kojega u Hrvatskoj vladaju skoro deset godina. Riječ je o dobivanju poslova na osnovi političkih i prijateljskih veza, pri čemu se dokumentacija sređuje u hodu, a na temeljne ugovore dodaju više milijuna vrijedni aneksi.
U Hrvatskoj je odavno prepoznat model građevinskog lobija u kojem su Žderić, Radić, ministrica Matulović-Dropulić, njezin bivši pomoćnik Boris Ordulj itd.
(jl)
|
Rupe bez dna
U protekla dva desetljeća smo, po sličnim kriterijima, financirali brojne gospodarski upitne poslove i uporno krpali rupe bez dna. Zbog toga smo i došli do duga od deset tisuća eura po stanovniku. A svaki Crnogorac duguje tek nešto više od tisuću.
|
|
3,92 milijarde eura iznosi ponuda grčko-izraelskog konzorcija
2,77 milijardi eura ‘teška’ je ponuda hrvatskih tvrtki
|