| I danas smo u situaciji da se svako zaduživanje smatra uspjehom, tvrdi ogorčeno Stjepan Mesić |
U ponoć 18. veljače istječe moj mandat predsjednika RH. Nakon punih 10 godina koje sam, zahvaljujući vašem povjerenju i potpori, proveo na najvišoj dužnosti u zemlji, posljednji put obraćam Vam se kao vaš predsjednik.
Posve svjesno kažem: vaš predsjednik, jer ja ne samo da sam to bio na temelju Ustava, nego sam to i iskreno želio biti – bez obzira na to jeste li mi dali svoj glas ili niste. Želio sam biti vaš predsjednik time što sam radio na korist RH i vas – njezinih građana, svih vas i svakoga među vama, stoji u oproštajnom govoru Stjepana Mesića.
- U ovih deset godina mnogo toga sam započeo, ponešto sam doveo do kraja, dakle – dovršio, nešto je u završnoj fazi, ali ima mnogo onoga na čemu će se još morati raditi, gdje će otpori i dalje biti žilavi, gdje će trebati lomiti barijere – prije svega u glavama.
Dakle – trebat će mijenjati način razmišljanja i otrgnuti se potpuno i nepovratno od stereotipa nametnutih u prvih nepunih deset godina naše neovisnosti. Hrvatski antifašizam jedna je od najsvjetlijih stranica u našoj novijoj povijesti.
Masovno rušenje i uklanjanje spomenika žrtvama fašizma i antifašističkim borcima, ljaga je koju još nismo oprali s lica naše mlade države, a zao duh koketiranja s neofašizmom koji je pušten iz poslovične boce početkom devedesetih godina, još će nam dugo zadavati muke.
Tko će vraćati dugove?
- Zvonio sam na uzbunu, upozoravao, ali oni koji su me trebali čuti, pravili su se gluhi. Čak smo i danas još u situaciji da se svako novo zaduživanje države smatra uspjehom. A ja se pitam – tko će i kako otplaćivati te dugove?
U nedavnoj predizbornoj kampanji, jedan je od kandidata govorio o opasnosti dužničkoga ropstva. To je nešto što svojoj domovini i što nikomu od vas ne bih nikako želio!
Uporno sam pozivao na pokretanje proizvodnje, nastojao na svojim brojnim putovanjima u inozemstvo otvarati nova tržišta i privlačiti strane investicije u Hrvatsku, investicije u proizvodnju, ali i tu me oni koji su trebali - nisu slijedili na odgovarajući način.
Zadovoljavali su se onim što imaju, a to dugoročno nije dovoljno. Trgovina, prodaja i preprodaja ne mogu biti osnova gospodarstva jedne zemlje. Naglašavam: ne mogu! A turizam, ma kako važan bio, to ne smije biti, jer je on po svojoj prirodi nesiguran izvor.
Pokrenuo važne procese
- Nama su cijelo ovo vrijeme nedostajali, a nedostaju nam – nažalost – i danas, cjeloviti, dugoročni koncept razvoja zemlje i razrađeni gospodarski model koji bi odgovarao našim potrebama i mogućnostima. I na to sam upozoravao, ulazeći čak u područje koje nije obuhvaćeno mojim ustavnim ovlastima, ali koje je životno važno za cijelu zemlju.
S odazivom nisam zadovoljan. Da budem do kraja jasan: nezadovoljan sam! Svatko tko dijeli naše poglede na svijet, svatko tko se zauzima za ravnopravne odnose, za razvoj kao za primarni cilj u današnjemu svijetu, za promišljanje novoga modela međunarodnih odnosa – političkih i gospodarskih – svatko tko je tu s nama na istoj “valnoj dužini” – naš je partner. Ili bi barem trebao biti.
Odlazim s položaja predsjednika Republike zadovoljan jer znam da sam pokrenuo važne procese. Znam da sam pomogao dovesti RH na prag EU-a. Znam da sam Hrvatsku učinio poznatom u mnogim zemljama svijeta i da sam pomogao da u njoj vide potencijalnoga partnera.
Ostat ću aktivan i pomagati
- Znam da vladavina prava u Hrvatskoj danas više nije nedostižan cilj, da se iz temelja izmijenio odnos prema ljudskim i manjinskim pravima.
Znam da ni u jednom trenutku nisam svjesno učinio ništa čime bih iznevjerio vaše povjerenje. Jer, sve što sam činio i što sam mogao činiti – uradio sam zahvaljujući vašoj potpori.
Ona mi je bila najvažnija. Ako se od vas opraštam kao vaš predsjednik, to ne znači da se opraštam kao vaš sugrađanin. Ostat ću aktivan, spreman da pomognem uvijek kad se za to pruži prilika.
|