‘Jedno je sasvim sigurno; i treći hrvatski predsjednik bit će nam komunist’ – odgovorio je jedan mudri stari fratar, mojoj zaprepaštenosti javnom podrškom Crkve - kardinala Bozanića, vojnog biskupa Jezerinca, mistika Sudca... kandidatu Milanu Bandiću.
Godinama na reporterskim lutanjima nailazim na sakralna zdanja čiju obnovu je, ponavljali su, financirao gradonačelnik Bandić. A u stvarnosti, bez znanja, građani Zagreba. Navodno na Crkvu otpada 50 posto donacija Holdinga zadnjih godina; za krovišta, fasade, parkove, igrališta... Vrlo lijepa gesta gradskog poglavara s prepunim proračunom.
Da ju je napravio iz vjeroljublja ili podrške sakralnoj baštini. Ali ona je slična kvaziobredu koji je izveo ulazeći na predizborni skup u splitskom teatru: s velikim križem u rukama! Ili plakatima na kojima je uz njegovo ime stajalo raspelo, a uz Josipovićevo petokraka!
Uzalud sam očekivao da će taj čin nekadašnjeg političkog radnika Komunističke partije na Peščenici i spasitelja SDP-a u Zagrebu, netko iz Crkve proglasiti besramnim korištenjem kršćanskih svetinja u jeftine marketinške svrhe. Ili da će im zasmetati sumnje u bezbrojne afere katolika s upitnim sakramentalnim životom.
Nipošto; više od komunista ‘falšeg katolika’, smeta im komunist ‘obrazovani mason’, od lika, okruženog sumnjivim likovima, koji baš ni o kakvom pitanju unutrašnje i vanjske politike nije imao suvislog odgovora, plaši ih bljedunjavi štreberko Ivo Josipović koji ne zna što su šalabahteri, pa je iskren u objavi agnostičkog opredjeljenja.
I za čiju je pobjedu na izborima kolumnist friškog ‘Glasa Koncila’ don Ivan Miklenić zaključio da se ‘ne može govoriti o demokratskom iskoraku’ i da je izabran ‘iz tajnih centara moći’.
Možda ovaj novi Ivo nije dovoljno uplatio u muzinu?
Ili ne sliči na Oca domovine, nekakvog milosrdnog despota, kakvog Crkva Hrvatska priželjkuje još od Tuđmanove smrti?
damir šarac
foto: arhiv cropix