Slobodna Dalmacija

Ivo Josipović postao je prvi SDP-ovac nakon Ivice Račana koji je uspio pobijediti na državnim izborima. Nakon deset godina frustrirajućeg posta socijaldemokrata, ovaj profesor prava postao je treći predsjednik Republike Hrvatske. Josipović je pobijedio unatoč kroničnom nedostatku osobne karizme i stigmi političara koji “niti smrdi niti miriši”.

Tu je svoju objektivnu slabost tijekom četiri mjeseca duge kampanje uspio pretvoriti u vlastitu prednost: birače nije niti iritirao niti polarizirao. Jedan od ključnih elemenata Josipovićeve pobjede bila je i pogrešna strateška procjena ostalih kandidata da se u prvom krugu ne trebaju baviti Josipovićem.
- Bandić, Vidošević, Hebrang i Primorac vodili su bitku među sobom, ne dotičući se uopće Josipovića, koji je u prvom krugu ostao praktično netaknut – ističe stručnjakinja za politički marketing s Fakulteta političkih znanosti dr. Marijana Grbeša.

- Josipoviću treba priznati dvije stvari: uspio je svoju poruku o pravdi i poštenju nametnuti kao svoju razlikovnu prednost, a početnu poziciju sa starta utrke zadržati do kraja. Pritom ključnu ulogu nije odigrala Josipovićeva kampanja, koja je uz iznimku glazbenog spota koji je bio jedini moderniji i kvalitetniji iskorak, bila poprilično nemotivirajuća. Za Josipovićev uspjeh dobrim je dijelom zaslužna loša kampanja protukandidata – smatra dr. Grbeša.

Vjekoslav Skedlar / CROPIX

Josipovićeva strateška odluka da u svoju blizinu ne pušta ljude koji su posljednjih osam godina upropaštavali SDP-ove parlamentarne kampanje pokazala se dugoročno dobrom.
- Josipović se pokušao prikazati kao predsjednik za koga će glasati svi. Mislim da u tome nije u potpunosti uspio. S izjavom o crvenoj Hrvatskoj vratio se u okvir ljevičara. Ipak, Josipović je uspio polarizirati Hrvatsku na dvije osnove: građansku i ruralnu, pristojnu i “drčnu”, i na koncu profitirao iz tih podjela – zaključuje Grbeša.

Josipovićev trujumf ujedno je i velika pobjeda Zorana Milanovića.  Predsjednik SDP-a, suočen s drastičnim padom vlastitog rejtinga, u očima običnih građana tijekom Josipovićeve predsjedničke kampanje uspio je zatomiti svoj ego-trip i prepustiti SDP-ovu predsjedničkom kandidatu da diktira ritam utrci koja ga je na koncu dovela do prestižne pozicije Mesićeva nasljednika.

Rušenje mita o Milanu

Milan Bandić izgubio je utakmicu za koju se spremao čitav život. U finale lige prvaka ušao je s previše golova zaostatka. Dvadesetak posto prednosti u prvom krugu jednostavno nije bilo moguće nadoknaditi.
- Bandić je u drugom krugu računao na automatsku podršku cijelog desnog krila. No, ni HDZ ni Crkva nisu mu javno dali svoju podršku, unatoč spotu o “crvenoj Hrvatskoj” kojim je pokušao homogenizirati radikalno tijelo desnice – ističe dr. Marijana Grbeša.

- Njegova kampanja vođena je potpuno nestručno, a u njoj je Bandić pokušavao biti nešto što on nije, trudeći se prikazati ozbiljnim liderom. Da je ušao u priču s populizmom berluskonijevskog tipa i biračima se predstavio kao fakin, farabunt hrvatske politike, sigurno bi mobilizirao veći broj birača. Bandić je imao šansu da kampanju nabije energijom. On to nije učinio, mobilizacijska dimenzija se izgubila – smatra dr. Grbeša.

Tri puta je u kampanji mijenjao svoju poruku, no, to nije i jedina nekonzistentnost na njegovu neuspjelom putu k Pantovčaku. Prvo se predstavljao kao feniks koji je srušio stranačke okove, ali o impotenciji stranaka malo je toga u mjesec i pol dana kampanje rekao.

Govorio je da je došlo vrijeme za neovisnog predsjednika, a na birališta nije uspio izvesti rastuću armiju građana koji prema političkim strankama osjećaju sve veći odium.

Predstavljao se kao protivnik establišmenta, ali su ga birači prepoznali kao dio struktura i na dan izbora ostali kući. Iako je otvoreno kritizirao Zorana Milanovića, do drugoga kruga nije istaknuo niti jednu slabu točku svojeg stvarnog protukandidata, Ive Josipovića.

Kad je SDP-ova kandidata i uzeo na nišan, napao ga je jer je “crveni” iako su partijski staž u Savezu komunista zajedno skupljali od 1980. godine.
Josipović je iza sebe stranačku mašineriju SDP-a imao bez koje je Bandić preko noći ostao. Prvu bitku koju je vodio bez socijaldemokrata je izgubio. Mit o njegovoj nepobjedivosti je srušen i veliko je pitanje može li se Bandić od toga ikada oporaviti.

ZAŠTO JE IZGUBIO MILAN •• PODCIJENIO JE JOSIPOVIĆA •• STEKAO ETIKETU PRODULJENE SANADEROVE RUKE •• OSTAO BEZ STRANAČKE MAŠINERIJE •• KORUPCIJSKE AFERE •• NAPADAO «CRVENE», A BIO U SK

ZAŠTO JE DOBIO IVO •• PODRŠKA SDP-a •• POŠTEĐEN NAPADA U PRVOM KRUGU •• PORUKA O PRAVDI U VRIJEME RATA PROTIV KORUPCIJE •• NAMETNUO SE KAO BANDIĆEV ANTIPOD •• MICANJE MILANOVIĆA IZ KAMPANJE

Poraz hajdučke Hrvatske Pobjeda Ive Josipovića poraz je hajdučke Hrvatske, ocijenio je jučer politolog Anđelko Milardović komentirajući za Hrvatski radio ishod drugog kruga predsjedničkih izbora. Kao uzroke Bandićeva poraza Milardović je označio njegovo dugo vaganje hoće li se uopće kandidirati i poticanje prljave kampanje uoči drugog kruga predsjedničkih izbora. - S eventualnih četrdesetak posto osvojenih glasova u drugom krugu Bandiću se otvara određeni prostor za izlazak na parlamentarne izbore sa novom strankom – procijenio je Milardović. Gostujući u istoj emisiji Hrvatskog radija, Dražen Lalić sa Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu izrazio je očekivanje da će Ivo Josipović na mjestu šefa države biti integrativni faktor društva i države što, prema njegovim riječima, Stjepan Mesić nije bio u dovoljnoj mjeri. Lalić očekuje i da će Josipović jačati svoju samostalnost u odnosu na SDP. - Josipović je sada institucija, a nije isključeno da kao takav bolje surađuje sa premijerkom Jadrankom Kosor nego što će sutra, recimo, surađivati sa Zoranom Milanovićem ako ovaj postane premijer – poručio je Lalić koji pred novog predsjednika stavlja još dvije zadaće – uvođenje Hrvatske u EU i ustanovljenje jedinstvenih pravila ponašanja za svih u zemlji. Milardović Josipovića vidi kao dobar izbor za vanjskopolitičke izazove koji stoje pred Hrvatskom. - Josipović nas može dobro predstavljati prema drugima i druge nama učiniti prihvatljivijima – dodao je Milardović. Prognozirajući političku budućnost Milana Bandića Lalić je iznio uvjerenje kako je Bandić kao nacionalni politički projekt doživio krah. Bandić se, nastavio je, vraća u lokalne zagrebačke okvire gdje ga čeka teška kohabitacija sa većinom u Gradskoj skupštini. - Bandić je pokušao surfati na valu nezadovoljstva građana političkim strankama i postojećim političkim elitama. To nije bilo uspješno među ostalim i stoga što narod ne voli konvertite. Bandića ne treba brkati sa Kerumom koji se pojavio na sceni bez prošlosti u nekoj od stranaka – upozorio je Dražen Lalić. On je odbacio ocjene kako je drugi krug predsjedničkih izbora predstavljao referendum za i protiv civilizacijske Hrvatske. - Postotak birača izašlih na izbore opovrgava teze o referendumu. Upravo je ta mala izlaznost ono o čemu premalo vodimo računa. Veliki broj birača koji nije izašao na izbore poslao je poruku – zaključio je Lalić. V. Marjanović