 |
| Sonja Antičević |
Sutkinja federalnog suda južnog okruga u New Yorku, Kimba Wood izrekla je - prema hrvatskom vremenu - u ponedjeljak kasno navečer presudu po kojoj omiška umirovljena krojačica Sonja Antičević (67) mora platiti ukupno 5,7 milijuna dolara zbog svog sudjelovanja u famoznoj aferi Reebok - kupnji opcija na dionice te tvrtke uz pomoć povjerljivih informacija.
Od tog iznosa 2,63 milijuna dolara odnosi se na povrat novca zarađenog ilegalnom trgovinom vrijednosnicama, a 3,08 milijuna je globa određena za to (ne)djelo.
No, sama Sonja Antičević niti u jednom trenutku nije se stavila na raspolaganje američkom sudstvu, koje je i samo - po svemu sudeći - na pogrešan način pokušavalo stupiti u vezu s njom, mimo uobičajenih diplomatskih kanala. Tako ju je i najnovija odluka njujorškoga suda zatekla, ni na koji način osim iz medija nije čula za nju.
Također, Sonja Antičević, umirovljena krojačica koja je nekad radila u omiškom Galebu, i dalje ustrajava na odbijanju bilo kakvog opširnijeg kontakta s novinarima.
- Molim vas, već jednom me pustite na miru. Ne mogu podnijeti više što se radi od mene, ja sam vam jedna obična mala žena - kazala nam je kratko u utorak Sonja Antičević iz svoga omiškoga doma, prekidajući nakon toga komunikaciju.
Kako se nikad nije javila američkim pravosudnim vlastima, sud u New Yorku je Sonji Antičević odredio odvjetnika Jonathana Kayea, no ni on nije uspio stupiti u vezu s njom, u srpnju je odustao od zastupanja. Jedini kontakt - posredni - američki sud je sa Sonjom Antičević imao preko njezina hrvatskog odvjetnika Ante Madunića, koji nam tvrdi da ga Kaye nikad nije niti nazvao, premda je bilo objavljeno tko zastupa omišku umirovljenicu.
Madunić nam kaže da ni u jednom trenutku Amerikanci nisu tu komunikaciju obavljali prema hrvatskim zakonima, kako propisuju međunarodni propisi, pa su umjesto preko ministarstava pravosuđa i vanjskih poslova korespodenciju odrađivali običnim preporučenim pismima.
- Oni su prvo tražili da moja klijentica dođe u New York, ali smo mi tražili i službeni poziv, na što su se oglušili. U jednom trenutku predložili su da je saslušaju u mome uredu, na što ni u snu ne bih pristao. Jednostavno, umjesto pravnim sredstvima, išli su silom - kaže nam Madunić.
On na jednak način ocjenjuje i najnoviju presudu, o kojoj ga je obavijestila obitelj Antičević čim je od novinara čula za vijesti iz New Yorka.
- Prvo su obznanili da odustaju od kaznenog progona Sonje Antičević, a sada donose ovakvu odluku, što graniči s dohodovnim pravosuđem. Zato i ne planiramo nikakve korake, sve do trenutka dok presuda, kako nalaže zakon, ne bude potvrđena od hrvatskog pravosuđa. Ako se to dogodi, razmislit ćemo na koji se način boriti protiv presude, koja je besmislena jer je već ranije utvrđeno da je nećak moje klijentice David Pajcin potpuno samostalno raspolagao njezinim računom, što je i sam priznao - kaže Madunić.
Sutkinja Wood je presudom prihvatila sve čime Sonju Antičević tereti Agencija za nadzor trgovine vrijednosnicama (Security Exchange Comission - SEC), pa je i kazna u skladu s njihovim traženjem - 1,5 puta veća od zarade, koja je bila zamrznuta na brokerskim računima čim je afera otkrivena.
- Činjenice pokazuju da je Antičević igrala važnu ulogu u shemi olakšavajući Davidu Pajcinu da prikrije svoje trgovanje uz pomoć povjerljivih informacija. Međutim, Antičević nije jedan od glavnih igrača u mreži, i nije osobno poduzela niti jednu ilegalnu trgovinu niti osigurala povjerljive informacije. Dalje, Antičević je uključena u samo pet od deset točaka optužnice. Drugi optuženici su bili uključeni u svih deset. Prema tome, premda je jasno da je Antičević podložna progonu, razina njezina sudjelovanja ne omogućava maksimalnu kaznu - kazala je sutkinja Wood u obrazloženju presude.
Cijela je afera otkrivena početkom kolovoza 2005., kad su u američkoj Agenciji za nadzor trgovine vrijednosnicama (Security Exchange Comission - SEC) otkrili da je na Omišankin račun preko noći "sjelo" više od dva milijuna dolara. Vrlo je brzo otkriveno da je riječ o prihodu od opcija Reeboka koje su kupljene dan prije nego što je objavljeno da će Adidas kupiti američkog diva sportske opreme, a unovčene neposredno nakon službene objave dotad dobro čuvane informacije.
Nakon toga klupsko se počelo odmatati i otkrivena je - dijelom i uz pomoć otkrića Jutarnjeg lista - cijela grupa od petnaestak osoba koju su vodili Antičevićkin nećak David Pajcin i njegov prijatelj Eugene Plotkin, zaposlenici Goldman Sachsa, a u kojoj su - nikad nije jasno dokazano jesu li to radili svjesno - sudjelovali hrvatski državljani Ilija Borac, Zoran Šormaz, Antun Dilber i Ante Kršić, te njemački Hrvat Perica Lopandić.
Cijela je afera uskoro dobila vrlo živopisne obrise, jer je u grupu bila uključena i njjujorška striptizeta srpskog podrijetla Monica Vujovic, a otkrilo se i da su Pajcin i Plotkin koju godinu prije snimili film "One Way" u kojem sami glume dvojicu mladih bankara koji izvrše veliku prijevaru.
Također, otkriveno je da posao s Reebokom, u kojem im je pomogao analitičar Merrill Lyncha Stan Shpigelman, nije jedini kojim se skupina bavila. Uz pomoć nekoliko tiskarskih radnika unaprijed su dobivali kolumnu "Inside Wall Street" iz časopisa Business Week, a koja snažno utječe na burzovna kretanja, te su od člana istražne porote u New Jerseyu Jasona Smitha dobijali podatke o tijeku istrage protiv menadžmenta farmaceutske tvrtke Bristol-Myers Squibb Co zbog koje su joj dionice znatno pale. Ukupno se procjenjuje da je mreža zaradila 6,7 milijuna dolara.
U nekoliko suđenja koja su zbog ovog slučaja održana u New Yorku većina je sudionika dobila barem novčane kazne. Plotkin je priznao krivnju, i u siječnju 2008. dobio 57 mjeseci zatvora i globu od 10 milijuna dolara. Pajcin je neposredno nakon toga osuđen na 26 mjeseci i samo deset tisuća dolara, ali kako je surađivao sa sudom - čitaj, otkucao Plotkina - odmah je izašao na trogodišnju uvjetnu slobodu.
Krajem prošle godine, međutim, otkriveno je da je prekršio uvjet, odnosno nije se javljao policiji, pa se smatra da je pobjegao iz SAD-a, po nekim izvorima početkom 2009. je bio viđen u Hrvatskoj.
U srpnju ove godine SEC je zatražio od suda da Pajcin plati čak 27,7 milijuna dolara kazne, uključujući i kamate na nevraćenu zaradu. I ostali koji su došli do suda su priznali krivnju - Jason Smith je dobio 33 mjeseca zatvora, a Stan Shpigelman 37 mjeseci.
I. Profaca/Epeha
arhiv cropix
"Smiješno"
Jedna od najbizarnijih epizoda afere, a koja još jednom dokazuje sve manjkavosti američke pravosudne komunikacije, je i novinski oglas kojim je u ožujku SEC tražio od jednog od osumnjičenih, Bruna Verinca da im se javi zbog davanja iskaza. Naime, ni sud ni SEC nisu uspjeli doći do Verinca na njegovim adresama u Hamburgu i Rovinju, da bi ga potom Jutarnji list otkrio u - Splitu.
U SEC-u su nam tada tvrdili da to nije ništa neuobičajeno, dok je sam Verinac tada kazao da je odrađivanje ovako ozbiljnog posla preko oglasa "smiješno".
Kad smo ga nakon objave presude Sonji Antičević ponovo kontaktirali, potvrdio nam je da od objave oglasa nitko iz SAD-a nije ni na koji način pokušao stupiti u vezu s njim, premda je članak o njegovu boravištu prenesen i u svjetskim medijima.
|