| Turisti koji ne dolaze iz zemalja EU-a ulaznice u muzeje i na arheološke lokalitete plaćaju i dvaput skuplje. Uz to, takve građane čuvari tjeraju u drugi, sporiji red, gdje se obavljaju temeljiti pregledi |
| Piše: Nina kljenak |
Ako ste mislili da su neugodnosti koje su pojedini strani turisti imali na našoj strani Jadrana najdrastičnije – posjetite Italiju što prije!
Isto pravilo vrijedi od Apenina pa sve do talijanskih otoka Sicilije i Sardinije, dapače, možda je sistem određivanja cijena ulaznica u muzeje i na povijesne lokalitete jedna od rijetkih zajedničkih stvari tradicionalno konfliktnima i dijametralno suprotnima, bogatom Sjeveru i siromašnom, “lijenom“ talijanskom Jugu.
Kao na granici
U jednome se, eto, slažu: ako građani koji ne pripadaju zemljama članicama Europske unije žele posjetiti, na primjer, muzej Istočne umjetnosti u Torinu, Palacu Pitti u Firenci, arheološke ostatke u rimskoj luci Ostiji ili Dolinu hramova u Agrigentu, gradu na jugozapadnoj Siciliji i mjestu rođenja nobelovca i dramatičara Luigija Pirandella, za ulaznicu će morati izdvojiti dvaput više od građana zemalja članica EU-a!
Na primjer, ulaznica u arheološku zonu “Ostija Antika“ za stanovnike zemalja članica EU-a košta 4 eura, a za sve ostale 8 eura. Zanimljiv je slučaj i s posjetom ostacima Pompeja, pokraj Napulja, gradu uništenom u vulkanskoj erupciji Vezuva 79. godine. Za građane EU-a mlađe od 18 godina i starije od 65 ulaz je slobodan, ostali plaćaju sniženu cijenu od 5,5 eura, a za sve one čija zemlja nije članica europske obitelji bez obzira na dob, cijena posjeta Pompejima je 11 eura.
Naravno, turisti se ispred ulaska u muzej ili arheološku zonu dijele u dva reda, a osjećaj čekanja u “onom drugom“ sličan je osjećaju koji imate na granici kada vas policija pažljivo pretražuje samo zato što na vašoj prtljazi nije zalijepljena bijelo-zelena naljepnica s europskim zvjezdicama.
U pravilu, u tom drugom redu sve se pomiče sporije jer su provjere temeljitije pa možete nemoćno gledati kako prvi red u muzej ulazi bez zastoja dok vi čekate, čekate...
Prednost za SAD i Japan
Zanimljivo je da se građani Sjedinjenih Američkih Država i Japanci nikada tako ne pregledavaju kao, na primjer, građani Istočne Europe, ni na državnim granicama, ni prilikom ulaska u “iznimno zaštićene muzeje“, poput Uffizija u Firenci ili rimskog Muzeja moderne umjetnosti.
Tko zapravo određuje te diskriminacijske cijene i popuste za posjetitelje muzeja i ostalih znamenitosti za koje treba platiti ulaznicu kako bi ih se posjetilo? U pravilu su to gradska ili provincijalna vijeća.
Rimsko gradsko upravno vijeće iznimno je strogo pa u tom smislu postoji regulativa koju moraju poštovati svi muzeji (osim Vatikanskog, jer je smješten u drugoj državi).
Prema tim normama, građani koji ne pripadaju EU-u svoje ulaznice plaćaju u prosjeku od 30 do 50 posto više.
- Europska unija i na ovaj način štiti svoj identitet i građane, omogućujući im da uživaju u dobrima i ljepotama EU-a po nižim cijenama - odgovor je na pitanje zašto građani EU-a plaćaju znatno manje cijene ulaznica koji nam je dao Umberto Croppi, povjerenik za kulturu grada Rima.
Vatikan ne pravi razliku
Razlika u cijeni ulaznice u jedne od najpoznatijih svjetskih muzeja, one Vatikanske, ne radi se na temelju nacionalne pripadnosti, odnosno pripadnosti određene zemlje Europskoj uniji. Manje od 14 eura, kolika je redovna cijena, platit će svi mlađi od 26 godina, svećenici i pripadnici religioznih redova, kao i hodočasnici u organiziranim skupinama.Za djecu do šest godina, invalide, sveučilišne profesore i novinare iz bilo koje zemlje ulaz u Vatikanske muzeje je besplatan.
|