Centar za ljudska prava iz Zagreba prvi je put javnosti predstavio rezultate istraživanja “Ljudska prava u osnovnim školama - teorija ili praksa”, koje je trajalo godinu dana i obuhvatilo 24 osnovne škole u šest hrvatskih kulturoloških regija.
Na istraživanju je radilo dvadesetak znanstvenika i suradnika. Kako je u uvodu rekao ravnatelj Centra Tin Gazivoda, Sinj je izabran za prvo predstavljanje jer se često zaobilaze manje sredine, a na ovaj način to se želi ispraviti i dovesti u ravnopravan položaj sva mjesta u Hrvatskoj.
Sukobi djece različitih nacionalnosti u školama, segregacija romske djece u nekim školama, nasilno ponašanje, ekstremističke i radikalne skupine djece koje se pojavljuju u školama te niz drugih problema upućuju na to da, među ostalim, djecu u obrazovnim ustanovama nikako ili nedovoljno upoznaju s ljudskim pravima, građanskim odgojem i osnovama demokracije.
To je općenito zaključak istraživanja koje je prezentirano predstavnicima nevladinih udruga Sinja i Splita, predstavnicima osnovnih škola i lokalnih vlasti.
 |
| Tin Gazivod / CROPIX |
Učenici najbolje poznaju termine vezane uz dječja prava, a najmanje uz pojmove kao što su demokratsko građanstvo, sudjelovanje u odlučivanju, vladavina prava, društvena moć, kulturna osjetljivost i slično.
Više od pola ispitanika među učenicima osmih razreda smatra da je škola vrlo malo, gotovo nikako, pridonijela razvoju njihova interesa za zbivanja u društvu, te nije razvila interes učenika za pomaganje socijalno ugroženima niti motiviranost za dobrovoljni rad.
Gotovo polovica osmaša smatra kako ih je školovanje izrazito malo pripremilo za nenasilno rješavanje sporova ili za kritičko mišljenje. Čak 26 posto ispitanika smatra da ih školski sustav uopće nije osposobio za kritičko ispitivanje informacija.
Moglo bi se zaključiti da nastavnici smatraju kako je škola u tom pogledu nemoćna u odnosu na utjecaj obiteljskog okruženja. Većina ispitanih roditelja smatra da su važni zadovoljstvo učenika školom i briga za učenike s posebnim potrebama, osjećaj reda u školi i aktivno sudjelovanje učenika u rješavanju školskih problema, a najniže su kao pokazatelj dobre škole rangirali činjenicu da velik broj učenika završava školu s odličnim uspjehom.
Ravnatelji škola u kojima se provodilo istraživanje također visoko na ljestvici rangiraju razvoj individualizma, nenasilje i ljudska prava. Ciljevi vezani uz EU integracije, pripreme za tržište rada, domoljublje, visoke ocjene nisko su rangirani na ljestvici u istraživanju.
Ravnateljima nisu važna tehnička opremljenost škole i akademska postignuća, ali značenje pridaju kvaliteti kadra, zadovoljstvu učenika školom i timskom radu zaposlenika. Ravnatelji nisu zadovoljni koliko ih se konzultira pri donošenju odluka i promjena u obrazovnom sustavu, autonomijom škola kao i mehanizmima podrške zaposlenicima i sl.
Polovica ravnatelja smatra da današnji obrazovni sustav ne može odgovoriti izazovima suvremenog društva.
Vito Perić / EPEHA